Top lista logičkih pogrešaka koje pamtimo u hrvatskom političkom diskursu

Logika je filozofska disciplina koja ima jasnu i nedvosmislenu strukturu koju možemo definirati kao jednostavnu matematičku jednadžbu: jedan plus dva jednako je tri. Što su onda dakle logičke pogreške? Postupak pogrešnog zaključivanja temeljena na pogrešno protumačenoj premisi nazivamo logičkom pogreškom.

Pogreške u logici najčešće pronalazimo u politici, marketingu ili u općenitim životnim situacijama u kojima smo suočeni s potrebom da uvjerimo što veći broj prisutnog auditorija, da upozorimo na štetne, odnosno korisne posljedice određene tvrdnje. Primjenom znanja o logičkim pogreškama prepoznajemo tvrdnje koje su izvedene na strukturno pogrešan način. Sama vještina i nas čini kvalitetnim retoričarima, pod uvjetom da implementiramo znanje o logičkim pogreškama u vlastitom govoru.

U nastavku donosimo popis čestih logičkih pogrešaka te primjere koje smo imali prilike čuti u hrvatskom političkom diskursu za svaku od njih.

1. Argument protiv čovjeka (Argumentum ad hominem)

Napadi (jer oni to jesu) putem ad hominem logičke pogreške izvode se otvoreno i suptilno (u tom slučaju karakter, odnosno vrline govornika podvrgavamo sumnji). Rezultat koji postižemo ad hominemom jest narušavanje etosa govornika, odnosno narušavanje njegovog kredibiliteta.

2. Pozivanje na sažaljenje (Argumentum ad misericordiam)

Smisao logičke pogreške ad misericordiama je poticanje na sažaljenje ili grižnju savjest prisutnog auditorija u nastojanju da prihvate određenu tvrdnju.

Iako svi očekuju od Vlade da trči najbrže, ona ne može sama uspješno stići do cilja (…) Ne bi nam mogla oprostiti naša djeca da propustimo ovu priliku!” – premijerka Jadranka Kosor, 2011. o važnosti završetka pristupnih pregovora Republike Hrvatske za ulazak u Europsku uniju.

3. Argumentum ad populum

Logička pogreška s najviše naziva (pozivanje na masu, pozivanje na demokraciju, pozivanje na narod, pozivanje na popularnost, autoritet većine,…). Pogreška nastaje u činjenici kada se tvrdi pred auditorijem kako je određenja tvrdnja istinita zbog podržavanja velikog broja ljudi.

4. Dokaz tvrdnje (Ipse dixit)

Nastaje kad se određena tvrdnja prezentira kao ispravna, bez obzira na sugovornikove argumente, odnosno dokaze. Možemo je definirati kao dogmatsku izjavu od koje retoričar ima očekivanja da se bez kritičkog promišljanja prihvati i implemetira kao valjana u javnost.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *