Što je zapravo pobijanje u debatama?
Pobijanje je naš odgovor na tvrdnje i argumentaciju druge strane. Argumentacija i pobijanje odvojeni su u debati, jer kod argumentacije radimo na konstruktivnom doprinosu debati, tvrdimo da je nešto točno i da zato trebamo pobijediti; dok s druge strane pobijanjem pokušavamo pokazati da je protivnička strana u krivu u tome što govori i da oni zato trebaju izgubiti ( ne i da mi nužno trebamo pobijediti).
Postoje različite razine neslaganja s protivničkim argumentom koje koristimo u različitim situacijama. Nekada je potrebno ne složiti se s cijelom idejom i temeljnim principom argumenta i pokazati da je cijela početna pozicija protivničke ekipe pogrešna.
U većem broju slučajeva ćemo se složiti s idejom, ali možemo pokazati da njihova analiza ne dovodi do željenih benefita koje prikazuju. Na kraju, možemo propitkivati njihove dokaze koji podupiru analizu i podastrijeti dokaze koji pokazuju suprotno, pokazati da je njihov primjer izolirani slučaj i slično.
Naravno, protivnička strana će braniti svoje primjere i postoji mogućnost da se uvučemo raspravu oko primjera, a ne merituma argumenata pa je time kad god je moguće bolje pobijati kompleksnije dijelove protivničkih argumenata (analizu i ideje).
U nastavku analiziramo nekoliko općih strategija i načina na koji možemo prepoznati mane u protivničkoj argumentaciji i efikasno ih iskoristiti u našu korist:
- Prazne tvrdnje – protivnički argumenti su zapravo tvrdnje razrađene u par rečenica koje nemaju logičku potporu, već podrazumijevaju točnost argumenta; možemo pokazati da argument ne stoji zbog naše analize koja ga ruši, ili sugerirati da nije intuitivan odnosno da se vrlo vjerojatno većina ljudi neće ponašati kako protivnička strana tvrdi
- Kontradikcija – događa se kad protivnička ekipa ima dva ili više argumenata koji logički ne mogu stajati jedan uz drugoga ( npr. ako u prvom argumentu tvrde da je model jako skup, a u drugom da je jako jeftin). Najvažnije je jasno istaknuti kontradikciju i pokazati zašto tvrdnje ne mogu biti kompatibilne. Uz to treba pokazati koja je tvrdnja od sukobljenih vjerojatnija i kasnije adekvatno odgovoriti na njihove pokušaje da se izvuku (vjerojatno će potpuno odustati od nekog dijela case-a, pa to treba spomenuti)
- Post hoc ergo propter hoc (kauzalnost) – zato što događaj A dolazi prije događaja B, često se znaju događati argumenti koji podrazumijevaju da A uzrokuje B, bez dodatnog objašnjenja. Ovdje se radi o poistovjećivanju vremenskog odnosa događaja i pojava s logičkim, odnosno kauzalnim što nisu iste stvari i treba analize da se drugo dokaže, dok je prvo intuitivno pod pretpostavkom linearnosti vremena.
- Ad hominem, ad populum – diskreditiranje nečijeg stava, tj. argumentacije na temelju osobne razine; odnosno argumentacija koja se temelji na dokazivanju široke/uske potpore javnosti jesu dobri temelji za pobijanje. Radi se o nelogičnim dokazivanjima tvrdnje i u debate su kao takvi irelevantni i dobra prilika za pobijanje.
- Pogrešna dihotomija – nastaje kada protivnička ekipa predstavlja debatu ili određene dijelove debate kao izbor između opcije A i opcije B, kada zapravo u stvarnosti postaju različite mogućnosti kako se nešto može dogoditi i kako možemo djelovati i time stvaraju pogrešnu percepciju izbora između dvije opcije.
- Strašilo (Straw Man) – za razumijevanje je korisno shvatiti genezu imena – straw man dolazi od ideje da se na poljima pravi ljudi zamjenjuju strašilima koja tjeraju ptice i slično, a da se u debati analogno argument zamjenjuje njegovom krivom interpretacijom ili se generalizira koristeći neki radikalni primjer. Dakle cijela poanta je da protivnička ekipa pogrešno karakterizira, interpretira i prezentira argumentaciju vaše ekipe i na temelju toga pokušava srušiti argumente. U tom slučaju radi se o straw manu i treba ga raskrinkati.
Laura Grbić