Književnost i komunikacija – Ezop

Dok je jednom govornik Demad u Ateni javno govorio, a ljudi mu uopće nisu obraćali pažnje, zamoli ih neka mu dopuste da ispriča Ezopovu basnu. Pošto su na to pristali, započe on govoriti: “Jednom su putovale istim putem Demetra, lastavica i jegulja. Kad su stigle do neke do neke rijeke, lastavica uzleti, a jegulja zaroni.” Izrekavši to, zašuti. Pošto ga oni upitaju: “Što se dogodilo s Demetrom?”, odgovori: “Srdi se na vas, koji zapuštate državne poslove, a brinete se za Ezopove basne.”

Tako su nerazumni i oni ljudi koji se ne brinu za potrebno, nego radije izabiru ugodno.

Preveo Milivoj Sironić

Mediji su odraz i alat društva. Pokazatelji su ljudskoga napretka. No, kakvo je društvo? Komunikacijski stručnjaci uočavaju trend postupnoga smanjivanja kvalitete medijskoga sadržaja, verbalnoga izražavanja i jezične pismenosti te smanjivanje sposobnosti logičkoga povezivanja, kontinuiranoga razmišljanja o jednoj temi i razlučivanja točnoga od netočnoga. Publika, to jest primatelji medijskih sadržaja počesto nisu svjesni svoje moći i uloge u svijetu medija. Oni su uz novinare, stručnjake za odnose s javnošću, urednike, izdavače i političare konstitutivni element demokratskoga društva i moraju stremiti odgovornome komuniciranju, povećanju kvalitete medijskih sadržaja i aktivnome sudjelovanju u medijskim politikama.

Pasivni primatelji informacija ne razvijaju kritičko mišljenje i ne sumnjaju u sadržaj koji im se nudi. Takva publika ne provjerava vjerodostojnost dobivenih informacija iz više izvora. Pasivna publika prebrzo stvara stav o nekoj temi, a da se o njoj bolje ne informira. Neodgovorni primatelji informacija kreiraju glasnu javnost kojoj nedostaje sposobnost argumentirane rasprave i kultura dijaloga. To najbolje možemo vidjeti u raspravama na društvenim mrežama. Aktivnu publiku ne čini puko komentiranje društvene stvarnosti putem dostupnih im komunikacijskih kanala.

Medijska pismenost Hrvata slabo je razvijena. Primjerice, dominacija pasivne publike na službenim Facebook profilima pojedinih hrvatskih medijskih kuća jasno je vidljiva. Pasivni primatelji informacija način prezentacije stava stavljaju po važnosti ispred realnoga znanja koje posjeduju o nekoj temi jer se tako osjećaju snažnijima i sigurnijima u ono što govore, misle i pišu. Stoga su komentari objava na službenim profilima medijskih/novinskih tvrtki prepuni vulgarizama, nekonstruktivnih izjava pa čak i govora mržnje, a interaktivni prostori društvenih mreža postali su odlagališta frustracija javnosti. S druge pak strane, oni koji uistinu imaju što reći o nekoj temi – šute. Aktivna publika objektivno i argumentirano razmatra ono što pročita, čuje ili vidi u medijima. Hrvatska medijska publika prelako podliježe manipulativnim tehnikama i alatima kojima se koriste novinari i stručnjaci za odnose s javnošću.

Baš poput Atenjana u Ezopovoj basni Hrvati izabiru, čitaju, slušaju i gledaju ono što im je najugodnije, ono što se najviše poklapa s njihovim mišljenjima i interesima i ono protiv čega mogu najglasnije negodovati. Senzacionalističke i pikantne ljudske priče, bombastični naslovi, medijske trakavice i crna kronika omiljeni su u hrvatskom društvu. Za složene društvene događaje, za čije je cjelovito razumijevanje potrebno prethodno proučavanje i izgradnja znanja te koji zahtijevaju kontinuirano praćenje hrvatska publika nema odviše strpljenja. Dakako, nije sva krivnja na primateljima medijskih poruka. Mediji, posebice kad je riječ o kompleksnim unutarnjopolitičkim i vanjskopolitičkim temama obiluju tzv. nultim govorom – bez posebne poruke ili sadržaja. Publika, dakako, ima pravo na točnu, potpunu i pravovremenu informaciju. Medijski djelatnici kvalitetnim odabirom i obradom tema imaju sposobnost promijeniti navike publike, a publika treba birati kvalitetne medije. Jedino suradnjom i dijalogom između davatelja i primatelja informacija medijska hrvatska slika može se poboljšati.

Grčki basnopisac Ezop (6. st. pr. Krista), rodom iz Frigije u Maloj Aziji, stvorio je basnu kao književnu vrstu. To je dramski komponirana pričica, počesto s tragičnim završetkom i s poučnom poantom dodanom na kraju. Protagonisti Ezopovih basni su životinje, biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa čak i bogovi. Pisane su u prozi, jednostavnim i jasnim stilom, a odlikuje ih i fini humor kojim su protkane. Ezop je bio uzor budućim basnopiscima, La Fontaineu i Krilovu.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *