Zašto je pripadnost Stepinca totalitarnom režimu tek – isprazni mit?

10. travanj je datum vječne, ali prije svega nepotrebne rasprave u Republici Hrvatskoj. S jedne strane postoje (nažalost) još uvijek mnogi koji veličaju ovaj datum kao prekretnicu moderne hrvatske povijest, dok s druge strane stoje (pre)glasni protivnici koji svim silama pokušavaju Crkvu, a posebice nadbiskupa Stepinca okarakterizirati kao predvodnike ‘fašizacije’ hrvatskog društva. Naravno, za te tvrdnje ne postoje nikakvi argumenti, već je ista temeljena isključivo na direktnom pokušaju diskreditacije tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, a kasnije i katoličkog mučenika. Razlog tome možemo potražiti u odbijanju komunističke vladavine koja je zahtijevala odvajanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana, te osnivanje tzv. ‘Narodne Crkve’.

Popis svih retoričkih argumenata, ali i djela Alojzija Stepinca bi bio predug za jednu kolumnu, stoga u nastavku slijedi 8 ključnih komunikacijskih odrednica nadbiskupa Stepinca koje jasno pokazuju da je ‘totalitarni Stepinac’ tek isprazan mit.

Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijene. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoje.“ – Stepinac, 1941.

Prva stvar koju tvrdimo jest, da su svi narod pred iznimke pred Bogom ništica. (…) Drugo što tvrdimo jest, da svi narodi i rase potječu od Boga. Stvarno postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa. (…) Treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka.“ – Stepinčeva propovijed, 25. listopada 1942.

Katolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom (…) Sistem strijeljanja stotine talaca radi zločina, kojem se ne može otkriti krivca, poganski je sistem, koji nikad nije urodio dobrim plodom.“ – propovijed, 31. listopada 1943.

To je vaša stvar kome ćete predati vlast. U politiku se ne miješam, ali ostajem tu, pa bilo što bilo.” – odbijenica da vodi privremenu Vladu

„Ovaj čas primio sam vijest, da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti.“ – prosvjedno pismo, 14.svibnja 1941.

Da se pripadnicima drugih narodnosti ili drugih rasa oduzme svaka mogućnost egzistencije i da se na njih udari žig sramote, to je već pitanje čovječnosti i pitanje morala. (…) Današnje društveno uređenje i opći moralni pojmovi koji vladaju ne udaraju žig sramote ni na robijaše koji su pušteni iz tamnice (…) Nisu obilježeni vidljivim znakom ni konkubinarci, ni poznati preljubnici, pa ni same javne bludnice.“ – pismo upućeno A. Artukoviću, tadašnjem ministru unutrašnjih poslova

Vraćamo se stari oskvrnućima. A s oskvrnućima tu je povratak na brutalnost i ropstvo. Koncetracijski logori, kao i prisilni rad kojim su u starom sustavu bili obuhvaćeni milijuni, sve su to nova imena za vrlo staro načelo, totalitarizam.“ – Stepinac, 1940.

Nijemci i ustaše uništili su dušu i tijelo našeg naroda. Njihov su krvav posao olakšali oni iz naše sredine koji imaju podmuklo srce. Među tim podmuklima, na našu se sramotu, nalaze katolički svećenici na izoliranim mjestima, koji su kao pojedinci koristili svoje svete halje za izdajničke političke svrhe. Oni nisu više bili ljudi od Boga koji djeluju po ovlasti Crkve.“

Matej Brečić

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *