Tužna tišina ovogodišnjeg Dana pobjede ne sprječava tinjanje vatre istine

Europa danas slavi Dan pobjede, no pod znatno izmjenjenim okolnostima uslijed pandemije COVID-19. Na današnji dan obilježavamo pobjedu nad fašizmom i 75. obljetnicu pobjede nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu.

Već tradicionalne svečanosti, uz neizostavne vojne parade u današnjim su okolnostima nezamislive jer bi iste potaknule masovna javna okupljanja. Možemo jednostavno potvrditi kako je pandemija COVID-19 izdiktirala slavlje pobjede nad diktatorstvom. Naravno, u ovakvim okolnostima gdje bi svako masovnije okupljanje značilo i nastavak širenja zaraze, s punim pravom.

Tužna tišina ovogodišnjeg #VEDay ne sprječava nas na tinjanje vatre i prisjećanje na cijenu koju su platile generacije prije nas kako bi danas uživale u slobodi. Upravo zbog te cijene od iznimne su važnosti povijesne činjenice koje se danas plasiraju u javnosti. Često se ostavlja dojam kako su povijesni lideri koji su ostvarili veliku pobjedu nad fašizmom tek drugorazredni akteri ove drame.

Na današnji #VEDay sve rjeđe se spominje i politički lider koji se otvoreno suprostavio Njemačkoj i njenom diktatoru, unatoč malom broju saveznika, kako na globalnoj, tako na britanskoj političkoj sceni. Riječ je, naravno, o Winstonu Churchillu koji je svojim kratkim, do danas nezaboravljenim govorima, uspio prikazati svu svoju odlučnost u otvorenoj borbi protiv fašizma.

Churchill se uspio nametnutim svim članovima Donjega doma, ali u trenucima Drugog svjetskog rata bilo je bitnije njegovo nametanje cjelokupnom britanskom i europskom narodu kao istinskog vođe u kriznim, a povijesno gledajući i najtežim trenucima za Zapadnu civilizaciju.

Kada govorimo o Churchillu, često se spominje demonstracije autentičnog smisla retorike u njegovim javnim nastupima. No često se zaboravlja spomenuti kako je riječ o beskompromisnom lidru koji je, unatoč vlastitim manama koje je otvoreno pokazivao, a često i ludostima, spasio jednu od najvećih europskih demokracija – Ujedinjenu Kraljevinu.

Već ranije spomenute povijesne činjenice danas, u vrijeme digitalizacije poslova, nailaze na pokušaj mistificiranja, a često i na pokušaj falsificiranja. Nažalost, istina sve više nailazi na svjetonazorsku opstrukciju, odnosno nametanje nekih drugih ideologija pod krinkom činjeničnog stanja. Churchill je bio čista suprotnost tome i kao državnik, i kao govornik – jer jedno ne mora podrazumijevati drugo – iako smo možda navikli na ovu, iz današnjeg kuta gledano, utopijsku simbiozu.

Najbolji primjer za to je obraćanje javnosti u kontekstu kapitulacije Francuske. “Vijesti iz Francuske su jako loše“, navodi slušateljima Churchill. Psihološki promatrano, početak govora, uz završnu misao je najvažnija sastavnica govora jer u tim trenucima imamo apsolutni fokus slušatelja. Winston Churchill nije slučajno odabrao ovu rečenicu za uvod, kao što nije slučajno odabrao bilo koju drugu riječ u govorima nastalim u najtežim trenucima žitelja Staroga kontinenta.

Upravo suprotno, često je satima razmišljao o tome hoće li izreći stolac ili stolica jer je shvatio bit same retorike. Naime, krizna vremena indikator su uspješnosti oratora, ali i njegove jezične dostupnosti najširem auditoriju od kojeg se u najtežim trenutcima traži razumijevanje i odobravanje često nepopularnih poteza koji se moraju šahovski precizno odigrati.

Poimanje Dana pobjede

Već ranije spomenuto, na današnji dan su se mistificirale mnoge povijesne činjenice, uz vidljiv svjetonazorski utjecaj. U meritum zbivanja stavljaju se političke ličnosti koje bi prije pronašle svoje mjesto u poraženoj fašističkoj Njemačkoj nego među zbiljskim osloboditeljima europskog kontinenta.

Politika se može definirati i kao borba za ispravni poredak kojom upravljaju interesi, a vodi se sredstvima moći. Iako se naglasak stavlja na ponešto oštrije riječi poput borbe, poretka i moći, politički život je zbog raznih promjena u paradigmi postao isprazan, široj javnosti potpuno nezanimljiv. Termin poput ‘nezamjenjivi političar’ zvuči danas kao tek isprazan mit, a Churchillove kvalitete postaju nedostižne, iako mnogi, pogotovo na 8. svibnja, teže za istim dok uzalud žele revitalizirati one ideologije protiv kojih se Churchill borio.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *