Ronald Reagan: Izbavljenje u Normandiji

U mjestu Pointe du Hoc u Normandiji održao je 6. lipnja 1984. godine, na četrdesetu obljetnicu savezničkog iskrcavanja u Normandiji, najvećega desanta u povijesti, sljedeći govor.

Izbavljenje u Normandiji

Okupili smo se danas ovdje da bismo obilježili povijesni dan kada su se saveznički narodi udružili u zajedničkoj borbi za povratak slobode ovomu kontinentu. Četiri duge godine nad Europom je lebdjela sjena užasa. Slobodne zemlje našle su se pod okupacijom fašističkih snaga, Židovi su odvođeni u koncetracijske logore, milijuni ljudi žudili su za izgubljenom slobodom. Europa je bila porobljena i svijet je molio za njezino izbavljenje. Upravo ovdje, u Normandiji, to se izbavljenje počelo ostvarivati. S ovoga mjesta Saveznici su združenim snagama krenuli u odlučujuću bitku protiv tiranije, i njihovu divovskom pothvatu nema ravna u čitavoj ljudskoj povijesti.

Stojimo na pustom, vjetrovima šibanom žalu sjeverne Francuske. Danas je zrak ovdje blag i čist. No na današnji dan prije četrdeset godina bio je gust od dima i ljudskih krikova i ispunjen puščanom paljbom i grmljavinom topova. U zoru 6. lipnja 1944. godine 225 rendžera iskočilo je iz britanskih desantnih čamaca i potrčalo prema onim stijenama. Njihova je zadaća bila jedna od najtežih i najopasnijih tijekom čitave invazije: popeti se uz ove okomite i gole stijene i uništiti neprijateljska mitraljeska gnijezda. Saveznicima je bilo dojavljeno da su neka od najsnažnijih takvih gnijezda postavljena upravo ovdje, kako bi zaustavila napredovanje Saveznika.

Rendžeri su pogledali prema gore i ugledali neprijateljske vojnike. S ruba stijene oni su već bili počeli pucati iz strojnica i gađati ih granatama. Američki su rendžeri krenuli. O stijenu su zakvačili ljestve od užadi i počeli se uspinjati. Kad bi koji pao, drugi bi istoga časa zauzeo njegovo mjesto. Ako bi jedan konopac puknuo, uzimali su drugi i kretali iz početka. Penjali su se, uzvraćali paljbu i napredovali. Uskoro, jedan po jedan, rendžeri su se prebacili preko vrha stijene i domogavši se čvrstog tla pod nogama, krenuli u bitku za oslobođenje europskoga kontinenta. Ovamo ih je stiglo dvije stotine dvadeset pet. Poslije dva dana borbi, samo ih je devedeset moglo nositi oružje.

Iza mene je spomenik koji simbolizira rendžerske bodeže što su bili zabijeni u vrh ovih stijena. Ispred mene su ljudi, koji su ih ondje zabili.

Ovo ovdje momci su s Pointe du Hoca! Ovo su ljudi koji su zauzeli te stijene. Ovo su junaci koji su pomogli osloboditi Europu. Ovo su heroji koji su ubrzali završetak rata.

Gospodo, gledam vas i prisjećam se stihova Stephena Spendera. Vi ste ti, koji ste se za svoga života borili za život…i za sobom ostavili jasan zrak obilježen vašom čašću…

Četrdeset ljeta prošlo je od bitke koju ste ovdje vodili. Onoga dana kada ste osvojili ove stijene bili ste mladi, neki od vas još gotovo dječaci koje su tek čekale najveće radosti života. Pa ipak, vi ste ovdje sve stavili na kocku. Zašto? Zašto ste to učinili? Što vas je navelo da zatomite nagon za samoočuvanjem i riskirate život da biste zauzeli ove stijene? Što je to nadahnulo ljude svih vojski što su se ovdje udružile u jednu? Gledamo vas danas i, odjednom, znamo odgovor. Bili su to vjera, lojalnost i ljubav.

Oni koji su se borili u Normandiji snažno su vjerovali da je ono što rade ispravno, da se bore za dobro cijeloga čovječanstva, da će im Bog biti milostiv na ovome ili nekom sljedećem žalu. Bili su duboko svjesni – a Bogu hvala, tu svijest mi smo sačuvali do danas – da postoji golema moralna razlika između uporabe sile u oslobađanju i uporabe sile u osvajanju. Vi ste ovamo došli da biste oslobodili, a ne da biste osvajali; i stoga ni vi ni vaši drugovi niste posumnjali u ispravnost onoga što činite. I imali ste pravo.

Svi vi znali ste da ima stvari za koje vrijedi umrijeti. Vrijedi umrijeti za domovinu, za demokraciju također, jer ona je najčasniji oblik vladavine koji su ljudi ikad izgradili. A vi ste svi voljeli slobodu. Svi ste bili spremni boriti se protiv nasilja, znajući pritom da su narodi vaših zemalja uz vas.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *