Na današnji dan rođen je Vladimir Iljič Lenjin, autor govora “Rat kapitalista, krupnih razbojnika”

Govor je održan na međunarodnome mitingu u Berlinu 8. veljače 1916. godine.

“Drugovi! Već više od godinu i pol dana bjesni europski rat. I sa svakim mjesecom, sa svakim novim danom rata, radničkim masama postaje sve jasnije da je u Zimmerwaldskom manifestu rečena istina kad je istaknuto da fraze o “obrani domovine” i tome slično nisu ništa drugo doli obmana koju provode kapitalisti. Svakim danom postaje sve jasnije da je ovo rat kapitalista, krupnih razbojnika, koji se međusobno svađaju zbog toga tko će od njih dobiti više plijena, opljačkati više zemalja, podjarmiti i porobiti više naroda.

To zvuči nevjerojatno, osobito za švicarske drugove, ali je ipak točno da kod nas u Rusiji ne samo krvavi carizam, ne samo kapitalist, nego i dio takozvanih ili bivših socijalista govori o tome da Rusija vodi obrambeni rat, da se Rusija bori samo protiv njemačke najezde. Međutim, zapravo sav svijet zna da carizam već desetljećima ugnjetava u Rusiji više od sto milijuna ljudi drugih narodnosti, da Rusija već desetljećima vodi razbojničku politiku prema Kini, Perziji, Armeniji, Galiciji. Ni Rusija ni Njemačka ni ikoja druga velika sila nemaju pravo govoriti o obrambenom ratu: sve velike sile vode imperijalistički kapitalistički rat, profita kapitalista, koji iz strahovitih patnji masa, iz proleterske krvi – cijede čisto zlato svojih prihoda koji se mjere u milijardama.

Prije četiri godine, u studenome 1912. godine, kad je već bilo jasno da se približava rat, predstavnici socijalista cijeloga svijeta okupili su se na Međunarodnom socijalističkom kongresu u Baselu. Već tada se nije moglo sumnjati u to da će budući rat među velikim silama, među velikim grabljivcima, da krivnja za rat leži na vladama i kapitalističkoj klasi svih velikih sila. I Baselski manifest, koji su jednoglasno prihvatile socijalističke partije cijeloga svijeta, otvoreno je izrekao tu istinu. Manifest ne spominje ni jednom riječju obrambeni ratobranu domovine. On žigoše vlade i buržoaziju svih velikih sila bez iznimke. Otvoreno govori da će rat biti najveći zločin, da radnici zločinom smatraju ako pucaju jedan u drugoga, da će ratne strahote i revolt radnika protiv njih nužno dovesti do proleterske revolucije.

Kad je rat stvarno i počeo, uvidjelo se da su u Baselu pravilno odredili njegov karakter. Ali socijalističke radničke organizacije nisu jednodušno prihvatile baselske odluke, nego su se podijelile. U svim zemljama svijeta mi sada vidimo da su se socijalističke i radničke organizacije podijelile na dva velika tabora. Jedan, manji dio, naime vođe, funkcionari i činovnici izdali su socijalizam i stali na stranu vlade. Drugi dio, kojem pripadaju svjesne radničke mase, i dalje prikuplja snage i bori se protiv rata, za proletersku revoluciju.

Gledišta tog drugog dijela našla su izrazu, uz ostalo, u Zimmerwaldskom manifestu.

Kod nas u Rusiji već od samog početka rata radnički poslanici u Dumi vodili su odlučnu revolucionarnu borbu protiv rata i carske monarhije. Petorica radničkih poslanika, Petovski, Badajev, Muranov, Sagov i Samojlov, širili su revolucionarne proglase protiv rata i energično vodili revolucionarnu agitaciju. Carizam je naredio da se tih pet poslanika uhiti, predao ih je sudu i osudio na doživotno progonstvo u Sibiru, ali njihova stvar nije propala, njihov su rad nastavili u istom smjeru svjesni radnici čitave Rusije.

Drugovi! Čuli ste ovdje predstavnike raznih zemalja, koji su govorili o revolucionarnoj borbi radnika protiv rata. Želim još samo istaknuti primjer jedne goleme i bogate zemlje, naime Sjedinjenih Američkih Država. Kapitalisti te zemlje ostvaruju sada velike profite od europskoga rata. I oni također agitiraju za rat. Oni govore da se Amerika također mora spremiti za sudjelovanje u ratu, stotine milijuna dolara narodnog novca valja iscijediti za novo naoružanje, za naoružanje bez kraja. I u Americi dio socijalista prihvaća taj lažni, zločinački poziv. Ali ja ću vam pročitati što piše veoma popularan vođa američkih socijalista, kandidat američke socijalističke stranke za predsjednika republike.

U američkom listu Appeal to Reason od 11. rujna 1915. godine on kaže: Ja nisam kapitalistički vojnik, ja sam proleterski revolucionar, ja ne pripadam regularnoj vojsci plutokrata, nego neregularnoj vojsci naroda. Odbijam ići u rat za interese kapitalističke klase. Ja sam protiv svakoga rata, osim jednog; jedino za taj rat izjašnjavam se svim srcem i dušom – za svjetski rat u ime socijalne revolucije. U tom ratu spreman sam sudjelovati, ako vladajuće klase učine rat opće nužnim.

Tako piše američkim radnicima njihov voljeni vođa, američki Bebel, drug Eugen Debbs.

I to vam, drugovi, ponovno pokazuje da se u svim zemljama svijeta doista prikuplja snaga radničke klase. Strahote i patnje naroda u ratu nevjerojatne su, ali mi ne smijemo, niti imamo ikakve osnove za to da očajavamo zbog budućnosti.

Neće uzalud pasti milijuni žrtava u ratu i zbog rata. Milijuni koji gladuju, milijuni koji žrtvuju svoje živote po rovovima – oni ne samo da pate nego i prikupljaju snagu, razmišljaju o pravim uzrocima rata, čeliče svoju volju i dolaze do sve jasnijeg i jasnijeg revolucionarnog shvaćanja. Sve veće nezadovoljstvo masa, sve jače previranje, štrajkovi, prosvjedi protiv rata – sve se to događa u svim zemljama svijeta. I to nam služi kao jamstvo da će poslije europskog rata nastupiti proleterska revolucija protiv kapitalizma.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *