Gaj Julije Cezar, izdani državnik, ali i kvalitetan retor te majstor kratkih govora

Gaj Julije Cezar, latinski Cāius Iulius Caesar, rođen je na današnji dan točno 100 godina prije Krista. Ovaj poznati vojskovođa, vladar Rima te političar široj javnosti ostaje upamćen kao izdani državnik, no on je bio i mnogo više od toga, strateg i taktičar, ali ponajviše majstor kratkih govora često upućenih vlastitoj vojsci.

Uz Nerona možda i najslavniji rimski vladar, no za razliku od cara kojeg je narod optužio za palež Rima, Gaj Julije Cezar širi utjecaj i vlast Rimskog Carstva, ponajviše pobjedom u građanskom ratu protiv Pompeja Velikoga 46. godine pr. Kr. Upravo tom pobjedom zavladao je Rimom kao diktator, a njegova diktatura označava kraj vrhovne vladavine senata u Rimu i početak povijesnog carstva.

O njegovom životu sačuvani su mnogi dokumenti i izvori, baš kao i o njegovoj smrti, odnosno atentatu prilikom ulaska u Senat na ožujske Ide gdje je izboden noževima 23 puta, a na čelu same urote nalazi su se predvodnici patricijskih redova Marko Junije Brut, kojem je Cezar uputio i posljednje riječi Tu quoque, Brute, filī mī!, Gas Kasije Longin i Gaj Trebonije,Ono što je interesantno u području same retorike su njegovi kratki, retorički savršeno oblikovani govori ili tek jedna rečenica s kojom je bio u stanju pokretati vojske. Možda ponajbolje tome u prilog ide i sačuvani zapis:

Kad stigne vijest o Cezarovoj pobjedi kod Farzala, poruši narod likove Suline i Pompejeve i čekaše vedre duše obećavane darove. Od ovoga se dakle Cezar ničega nije morao bojati. Veća je pogibao prijetila od vojnika, koji se građanstvu bjehu otuđili. Legije, što su bile u Kampaniji, među njima glasovita deseta, nijesu htjele da se bore, dok im se obaćana plaća ne isplati. Cezar bješe u jeseni g. 47. lađom pristao u Tarentu i otiđe odmah u Rim, kamo one za njim pođu bez njegove zapovijedi. On ih sazove na Marsovu poljanu pa ih zapisa: što hoće; našto će oni: da bi ih otpustio. Nato će Cezar: ‘Vi ste – kaže – građani, otpušteni!’ Ovom jednom riječju, kojom ih je nazvao građani mjesto drugovi, tako ih je okrenuo, da su odmah stali vikati, da će sve učiniti, što im on zapovjedi, samo nek im dopusti, da smiju opet biti vojnici.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *