Deset najboljih govora kroz povijest

Krizne situacije mnoge govornike stavljaju pod pritisak, što dovodi do naglog preokreta u retorici ako parametri sugeriraju različite stavove javnosti od zagovaratelja odnosno retora koji se zalaže za određeno pitanje. 

Krizne situacije mogu biti usmjerene i na potencijalne vanjske ili unutarnje opasnosti za državu ili udruženje, a u takva vremena od lidera očekujemo jasnu, nedvosmislenu retoriku koja budi osjećaj sigurnosti cjelokupnog naroda. 

U nastavku ćemo pokušati sastaviti listu od deset najboljih govora kroz povijest koji su umjesto očaja nudili nadu, grijali srca u najgorim trenucima, stvorili povijesne i hrabre podvige te mijenjali tijek povijesti.

1. Winston Churchill: Ne mogu vam obećati ništa osim krvi, patnje, suza i znoja 

Valja imati na umu da smo u pripremnom razdoblju za jednu od najvećih bitaka u povijesti, da djelujemo na mnogim točkama u Norveškoj i u Nizozemskoj, da se moramo pripremiti za akcije na Sredozemlju, da su zračne bitke neprekidno u tijeku, a mnoge su se pripreme trebale obaviti i ovdje, kod kuće. S obzirom na težinu krize, nadam se da će mi biti oprošteno što ću se danas Domu obratiti vrlo kratko. Nadam se da će svi moji prijatelji i kolege, ili moji bivši kolege, kojima je na srcu politička obnova, imati razumijevanja za svako odstupanje od uobičajenog načina ophođenja, na što nas prisiljavaju okolnosti. Reći ću ovome domu, kao što sam rekao i onima koji su se pridružili Vladi: “Ne mogu vam obećati ništa osim krvi, patnje, suza i znoja.”
Pred nama je nadasve teško iskušenje. Očekuju nas mnogi, mnogi dugi mjeseci borbe i patnje. Pitate koja će biti naša politika. Reći ću vam: borit ćemo se na moru, na kopnu i u zraku, koliko god nam mogućnosti budu dopuštale, a Bog podario snage; poći ćemo u borbu protiv čudovišne tiranije, dosad nikad nadiđene u mračnome, žaljenja vrijednome popisu ljudskih zločina. To je naša politika. Pitat ćete koji nam je cilj. Mogu odgovoriti jednom riječju: pobjeda – pobjeda po svaku cijenu, pobjeda usprkos svom nasilju, pobjeda bez obzira na dužinu i težinu puta; jer bez pobjede nema ni života. Shvatite to; nema života za Britansko carstvo; nema života za sve ono za što se zauzimalo Britansko carstvo, nema života za nuždu i zahtjev vremena da čovječanstvo krene naprijed prema svome cilju. Ali svoju zadaću preuzimam s radošću i nadom. Siguran sam da će ljudi znati prepoznati naš poziv. U ovom trenutku osjećam se ovlaštenim obratiti se za pomoć svima i kazati: “Dođite, pođimo naprijed zajedno, ujedinjenim snagama.”

2. Abraham Lincoln: Vladavina naroda, od naroda i za narod

Prije osamdeset i sedam godina naši su očevi na ovome kontinentu stvorili nov narod, začet u slobodi i predan uvjerenju da su svi ljudi stvoreni jednako.

Danas smo u velikome građanskom ratu, koji će pokazati može li ovaj narod, može li bilo koji narod, začet poput nas i predan istome uvjerenju, u tome i ustrajati. Nalazimo se na jednoj od velikih bojišnica toga rata, gdje smo se okupili kako bismo dio ovoga tla posvetili kao vječno počivalište onih koji su ovdje položili svoje živote da bi naš narod mogao živjeti. Priliči stoga i posve je ispravno da tako postupimo.

Šire gledano, međutim, ne možemo mi posvetiti i od grijeha očistiti ovu zemlju. Učinili su to prije nas svi oni hrabri muževi koji su se ovdje borili, i mnogi izginuli, i mi smo nemoćni tome bilo što dodati ili oduzeti. Svijet se neće previše obazirati na ono što danas ovdje kažemo, niti će naše riječi dugo pamtiti, no nikada neće moći zaboraviti ono što su oni ovdje učinili. Stoga je na nama, živima, da se obvežemo nastaviti posao koji su oni dosad tako uzvišeno obavljali. Upravo bismo mi s jednakom gorljivošću trebali nastaviti borbu tih slavnih pokojnika za ostvarenje istoga cilja za koji su oni prinijeli svoju posljednju i najveću žrtvu. Odlučimo danas i ovdje da nećemo dopustiti da njihova smrt bude uzaludna, već da će ovaj narod, Božjom milošću, biti svjedokom ponovnog rođenja slobode i da vladavina naroda, od naroda i za narod, nikada neće iščeznuti s lica Zemlje.

3. Winston Churchill: Finest Hour

To što je general Weygand nazvao borbom Francuske završeno je. Vjerujem da borba Britanije upravo počinje. O toj borbi ovisi opstanak kršćanske civilizacije. O njoj ovisi život nas Britanaca, i dugi kontinuitet naših ustanova i našega Carstva. Na nas će se veoma brzo sručiti sav gnjev i sila neprijatelja. Hitler zna da nas mora slomiti na našem otoku ili izgubiti rat. Uspijemo li mu se oduprijeti, cijela će Europa biti slobodna i život će svijeta moći krenuti prema naprijed širokim i suncem obasjanim uzvisinama. Ali ako ne uspijemo, cijeli će svijet, uključivši i Sjedinjene Države, uključivši sve što smo poznavali i do čega nam je bilo stalo, potonuti u ponor novoga mračnoga doba, koje će biti još turobnije i, možda, još dugotrajnije s obzirom na zastrašujuće dosege znanosti. Prionimo stoga svojim dužnostima i postupajmo tako da ljudi, budu li Britansko carstvo i Commonwealth trajali i tisuću godina, nastave kazivati: “Bijahu to njihovi blistavi trenuci.

4.  Sveti Augustin: Govor o smrti

Čovjek sastavlja oporuku prije smrti; on se brine o onome što ostavlja za sobom, a ne brine se o sebi. Vaša će djeca imati sve, a vi ništa. Vaš duh misli kako da olakša put onima koji dolaze poslije vas, a ne mislite o putu kojim sami idete. Ljudi misle o smrti tek kada vide kako mrtvaca nose na groblje. Onda kažu: “Ah, to je taj i taj. Još jučer je bio među nama. Nema ni sedmica dana kako sam ga vidio, govorio mi je o toj i toj stvari. Kako je to čudnovato; kako je čovjek ništavan ovdje, na Zemlji!” To ljudi obično govore dok još plaču za mrtvim, dok mu još pripremaju grob. Ali kad ga pokopaju, nestane i svih tih misli. Ljudi se opet bave svojim poslovima, i nasljednik zaboravlja onoga koga je ispratio do groba i računa koliko vrijedi naslijeđe. I on mora umrijeti, ali gledajte kako i dalje čini prijevare, otmice, pronevjere radi vlastitoga zadovoljstva, koje iščezne još dok čovjek uživa i, što je najgore, ljudi u grobu nalaze potvrdu za pokop duše: “Jedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti!”
Misao o besmrtnosti pojavljuje se da ublaži melankolični izgled groba. Sv. Pavao naziva mrtve onima koji spavaju, kako bi objavio buđenje, tj. uskrsnuće.

Ponekad čujemo kako one koji vjeruju u besmrtnost nazivaju luđacima. Tko se, kažu, vratio iz mrtvih? Tko nam je došao reći što biva u donjem svijetu? Jesam li ikad čuo glas svoje braće, svoga djeda, svojih predaka?…Bijedni kakvi jeste, vi biste povjerovali kad bi vam otac ustao iz groba, a ne vjerujete ni poslije uskrsnuća Gospodnjega. A što bi vaš otac učinio kad bi nakratko ustao iz groba i došao vam, da se opet vrati u smrt? Pogledajte koliko je veći onaj koji je ovdje. Pogledajte s kolikom je snagom Krist ustao, jer “on više ne umire, smrt više nema vlasti nad njim.” Učenici i vjerni vidješe ga i opipaše, njihova je vjera tako utvrđena da bi je mogli zatim predati ljudima. Ako nas smatrate varalicama, upitajte cijeli svijet; svuda kršćanstvo daje život svijetu; oni koji još nisu povjerovali u Isusa Krista nisu hrabri napasti istinu o uskrsnuću. Postoji za to svjedočanstvo na nebu, svjedočanstvo na zemlji, svjedočanstvo anđela, svjedočanstvo pakla; nema nijednoga glasa koji ne viče da je Isus Krist ustao iz groba.

5. Patrick Henry: Podarite mi slobodu ili smrt! 

Gospodine, mi nismo slabi ako dobro iskoristimo ono čime nas je obdarila priroda. Tri milijuna ljudi, naoružanih za sveti cilj slobode,  u zemlji poput naše, nepobjedivi su, kakvu god silu neprijatelj uputio na nas. Osim toga, gospodine, nećemo voditi bitke sami. Pravedni Bog upravlja sudbinama naroda i on će dozvati svoje saveznike da se bore za nas. Bitka, gospodine, nije samo za snažne, nju biju i budni, radini i hrabri. Osim toga, gospodine, mi nemamo izbora. Kada bismo se ponizili i to poželjeli, prekasno je za povlačenje. Povlačenja nema, osim u sužanjstvo i ropstvo! Naši su lanci iskovani! Njihov zveket odjekuje ravnicama Bostona! Rat je neizbježan – i neka počne! Ponavljam, gospodine, neka počne! Uzalud je, gospodine, uljepšavati stvari. Gospoda mogu zazivati mir – ali mira nema. Rat je zapravo već počeo! Sljedeći nalet sjeverca donijet će našim ušima zveket oružja. Naša su braća već na bojnom polju! Što još ovdje čekamo? Što gospoda žele? Što bi oni? Je li nam život toliko dragocjen, a mir tako sladat te ih kupujemo po cijenu lanaca i ropstva! Sačuvaj me toga, svemogući Bože! Ne znam kojim će putem drugi krenuti, ali meni podarite slobodu ili smrt!

6. Franklin Delano Roosevelt: Jedino čega se trebamo strašiti jest strah 

Na iskazano mi povjerenje uzvratit ću hrabrošću i odanošću primjerenima trenutku. To je najmanje što mogu učiniti. Pred nama su teški dani koji iziskuju veliku srčanost i jedinstvo naroda; uz jasnu spoznaju da tragamo za starim i dragocjenim moralnim načelima; uz nedvojbeno zadovoljstvo što ga pruža nepokolebljivo obnašanje dužnosti, kako mladih, tako i starih. Želja nam je osigurati cjelovit i trajni život nacije. Ne sumnjamo u budućnost osnova demokracije. Narod Sjedinjenih Država nije zakazao. I u razdoblju krize jasno je istaknuo želju za neposrednim i snažnim djelovanjem. Zatražio je vodstvo koje će osigurati stegu i pravi put. Mene je izabrao za sadašnjeg izvršitelja svojih želja. Primam svoju dužnost kao njihov poklon. Zahvaljujući na povjerenju koje mi je iskazala nacija, skromno se obraćam Bogu za blagoslov. Neka On zaštiti svakoga i sve nas! Neka mi On bude vodičem u nadolazećim danima!

7. Nelson Mandela: Nezaustavljiv hod prema slobodi (1990.)

Pozivamo svoje bijele sunarodnjake da nam se pridruže u stvaranju nove Južnoafričke Republike. Pokret za slobodu i vaš je politički dom. Pozivamo međunarodnu zajednicu da ustraje u izolaciji režima apartheida. Ukinuti danas sankcije značilo bi preuzeti rizik da se zaustavi proces koji vodi potpunom ukidanju apartheida.

Za naš marš prema slobodi nema povratka. Ne smijemo dopustiti da nam se na putu ispriječi strah. Svima zajamčeno pravo glasa na općim izborima u novoj, ujedinjenoj, demokratskoj i nerasističkoj Južnoafričkoj Republici, jedini je put k miru i rasnoj slozi.

Na kraju, želio bih ponoviti riječi što sam ih izgovorio za vrijeme sudskog procesa koji se protiv mene vodio 1964. Danas su te riječi jednako istinite kao što su bile i onda. Citiram: Ja se borim i protiv bijele i protiv crne dominacije. Moj je ideal demokratsko i slobodno društvo u kojemu svi ljudi žive zajedno, u slozi i s jednakim mogućnostima. To je ideal u koji vjerujem, za koji želim živjeti i koji se nadam ostvariti. A, bude li potrebno, za taj sam ideal spreman i umrijeti. Amandla (moć)!

8. Ronald Reagan: Izbavljenje u Normandiji

Gospodo, gledam vas i prisjećam se stihova Stephena Spendera. Vi ste ti, koji ste se za svoga života borili za život…i za sobom ostavili jasan zrak obilježen vašom čašću…

Četrdeset ljeta prošlo je od bitke koju ste ovdje vodili. Onoga dana kada ste osvojili ove stijene bili ste mladi, neki od vas još gotovo dječaci koje su tek čekale najveće radosti života. Pa ipak, vi ste ovdje sve stavili na kocku. Zašto? Zašto ste to učinili? Što vas je navelo da zatomite nagon za samoočuvanjem i riskirate život da biste zauzeli ove stijene? Što je to nadahnulo ljude svih vojski što su se ovdje udružile u jednu? Gledamo vas danas i, odjednom, znamo odgovor. Bili su to vjera, lojalnost i ljubav.

Oni koji su se borili u Normandiji snažno su vjerovali da je ono što rade ispravno, da se bore za dobro cijeloga čovječanstva, da će im Bog biti milostiv na ovome ili nekom sljedećem žalu. Bili su duboko svjesni – a Bogu hvala, tu svijest mi smo sačuvali do danas – da postoji golema moralna razlika između uporabe sile u oslobađanju i uporabe sile u osvajanju. Vi ste ovamo došli da biste oslobodili, a ne da biste osvajali; i stoga ni vi ni vaši drugovi niste posumnjali u ispravnost onoga što činite. I imali ste pravo.

Svi vi znali ste da ima stvari za koje vrijedi umrijeti. Vrijedi umrijeti za domovinu, za demokraciju također, jer ona je najčasniji oblik vladavine koji su ljudi ikad izgradili. A vi ste svi voljeli slobodu. Svi ste bili spremni boriti se protiv nasilja, znajući pritom da su narodi vaših zemalja uz vas.

9. Isus Krist: Govor na Gori

Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se. Ili, ima li  tko među vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruga, pružio kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pružio mu zmiju? Dakle: ako vi premda ste zli, možete davati djeci svojoj dobre darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?

Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci.

Uđite na uska vrat, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!

Čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci! Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima. Zar se s trnja bere grožđe ili s drače smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim rodom, a zlo stablo rađa zlim rodom. Ne može dobro stablo roditi zlim rodom, a zlo stablo dobrim rodom. Svako stablo, ako ne rađa dobrim rodom, siječe se i baca u oganj. Dakle: prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.

Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca. Mnogi će mi u ona dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’

Svako tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona ne sruši, jer je sagrađena na litici. Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, može se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina.

10. Léon Gambetta: Dvije Francuske

Da, Francuska je slavna i pod znakom republike evo je ponovno na čelu svijeta, okupljajući pod svoja krila svu svoju djecu, uvijek ujedinjenu radi njezine obrane u ime jednoga jedinog načela i dajući čovječanstvu legije umjetnika, radnika, građana i seljaka. O da, divno je pripadati takvoj Francuskoj i nema toga tko se ne bi dičio govoreći: Ja sam francuski građanin!

Ali ne postoji samo ta Francuska, ta slavna Francuska, ta revolucionarna Francuska; Francuska oslobodilačka i začetnica ljudskoga roda; ta Francuska čudesne aktivnosti i, kao što je netko rekao, ta Francuska, rasadnica genijalnih ideja svijeta. Postoji i druga Francuska, koju ja ne volim manje; druga Francuska, koja mi je još draža. To je ona jadna Francuska, Francuska pobijeđena i ponižena; to je Francuska slomljena; to je ona Francuska koja vuče svoje okove tijekom četrnaest stoljeća; Francuska koja preklinjući vapi za slobodom i pravdom; ona Francuska koju despoti, tobože radi slobode, neprekidno guraju na bojna polja, da bi izlila krv kroz sve arterije i vene; ona Francuska koju u njezinom porazu kleveću i vrijeđaju. O, tu Francusku, takvu ja volim kao što se voli mati; takvoj Francuskoj vrijedi žrtvovati život svoj, ponos svoj i sva sebična zadovoljstva. O njoj treba reći: “Ondje gdje je Francuska, ondje je domovina!”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *