Viktor Orbán – nacionalni heroj ili populist?

Viktor Orbán osvaja treći uzastopni, odnosno sveukupno četvrti premijerski mandat nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora održanih u Mađarskoj. Njegova stranka Fidesz, kršćansko-konzervativnog predznaka, dobila je 48 posto, odnosno preko 2.5 milijuna glasova.

Povratkom na vlast 2010. godine Orbán započinje “spašavanje mađarske nacije”, odnosno u tijeku snažne gospodarske krize učvršćuje utjecaj vlastite stranke na sve relevantne ustanove u Mađarskoj. Orbán vlastitu politiku gradi na nekoliko interesantnih komunikacijskih smjernica: otvara oštru kampanju protiv Georgea Sorosa te imigranata, ali i prema Europskoj uniji, no ipak s nešto blažom retorikom. Druga smjernica je karakteristična za postkomunističke zemlje, a riječ je o čestim kondenzacijskim simbolima. Jedan od tipičnih kondenzacijskih simbola je nacionalna zastava koja se često koristi na predizbornim skupovima u znak potpore političaru ili političkoj opciji. Reakcija na simbol u vidu nacionalne zastave će biti ista, ali iz potpuno različitih razloga. Određena grupacija će pozitivnu stranu nacionalne zastave gledati kroz prizmu domoljublja dok će za druge to biti identificiranje sa žrtvama, treći će biti nostalgični za prošlošću, a četvrti će osjećati ponos i slično. Kondenzacijski simboli vlastitu snagu prikazuju upravo kroz javnost, odnosno svjesno polariziranje ionako podijeljene javnosti.

Orbán vlastite tvrdnje podržava čestim generaliziranjem, stipulativnim definicijama te mnoštvom argumentacijskih pogrešaka, što je karakteristično za predizbornu retoriku. Kvalitetno spaja etos i patos te time čini najmoćniju kombinaciju u uvjeravanju glasača, posebno kada je tema imigracija ili borba protiv ‘nacionalnih neprijatelja’. Iako u konstantnoj potrazi za racionalnim razlozima, tijekom predizbornih govora Orbán djeluje i na suosjećajnost što rezultira čestom upotrebom ad misericordiama.

Iako su oporbene stranke imale prostora za nešto veći rezultat, posebice u kontekstu klijentelizma ili medijske slobode, ponovno je presudila retorička nadmoć Viktora Orbán što ga čini superiornijim od ostalih kandidata za premijera. Za neke populist, za neke nacionalni heroj (a za predsjednika Europske komisije Junckera u šali diktator), jedno je sigurno – kvalitetna retorika ponovno je pronašla put do najvećeg dijela javnosti.

 

Matej Brečić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *