Tri događaja koji su formirali političku 2019. godinu, ali i otvaraju godinu ispred nas

Od tragičnog požara u pariškoj katedrali do mnogih uspješnih parlamentarnih izbora u zapadnim demokracijama. Još uvijek aktualna 2019. godina ima raspon gotovo kao retorika – od grčkih, odnosno antičkih oratora koji su uvelike formirali pojam, ali i smisao retorike do današnjih zastupnicima u parlamentima koji doprinose nikad gorem položaju iste. Od krajnosti do krajnosti.

Get Brexit Done!

Theresa May je mjesto premijerke preuzela nakon ostavke Davida Camerona zbog neuspjeha Remain kampanje 2016. godine. Nakon više od tri godine provedene na čelnom mjestu, ali i nakon trostruke odbijenice Sporazuma koji je dogovorila s Europskom unijom od strane britanskog parlamenta, podnosi ostavku te otvara mjesto za sadašnjeg premijera Borisa Johnsona.

Unatoč lošoj, gotovo nepostojećoj naklonosti medija, Konzervativci predvođeni Johnsonom ostvaraju jedan od najvećih izbornih uspjeha s 47 zastupničkih mjesta više u odnos na izbore 2017. kada ih je predvodila May. Samom pobjedom Boris Johnson postaje najuspješniji lider Konzervativne stranke od Margaret Thatcher. Na valu obećanja kako će provesti Brexit, Boris Johnson uspio je u naumu mobiliziranja te ujedinjenja biračkog tijela koji je 23. lipnja 2016. pokrenuo ovaj politički, ustavni i društveni kaos.

Simplificirano nazvan kaos svih razina, Brexit donosi određenu nestabilnost kada se promatra nadolazeća 2020. godina. Iako imaju u današnje vrijeme teško dostižnu većinu u parlamentu, pravi posao tek slijedi. Jedino je pobijediti obezglavljenu Laburističku stranku, no najavljeni trgovinski sporazumi te upitna spremnost Ujedinjene Kraljevine da napusti Europsku uniju 31. siječnja ostat će predmet zanimanja šire britanske, ali i europske javnosti.

Govor Grete Thunbergstvaranje nove ideologije?

Rapidno jačanje populizma u javnim politikama implicira nezadovoljstvo javnosti mainstream strankama koje desetljećima naizmjenice vladaju pojedinim državama. Simplificirano, populizam se postepeno pretvara u političku ideologiju uz implementiranje jednostavnih rješenja za goruće društvene probleme, naravno, bez argumentacije istih. Tinejdžerska klimatska aktivistica Greta Thunberg održala govor na summitu Ujedinjenih naroda o klimi u New Yorku.

Thunberg je u svom govoru nedvosmisleno osudila svjetske vođe zbog propusta, odnosno politike neaktivnosti prema snažnim mjerama u borbi protiv klimatskih promjena. To je sve krivo. Ne bih ni trebala biti ovdje, već u školi na drugoj strani oceana, no svi vi dolazite nama mladima i u nama tražite nadu. Kako se usuđujete? Ukrali ste mi snove i moje djetinjstvo ispraznim riječima, navodi Thunberg u nešto emotivnijem dijelu govora.

Ismijavanje govora ili aktivizma Grete Thunberg ili nekog drugog govornika nije primjereno za politički te društveni doseg zapadne civilizacije. No, kao javna osoba, podložna je (konstruktivnim) kritikama, odnosno onakvim kritikama kakve je i sama uputila u svom govoru. Analiza govora je poprilično kratka – školski primjer populizma, svidjelo se to nekome ili ne. No sam govor, kao i reakcije na isti, stvaraju osjećaj nastanka nove ideologije pod prizmom borbe za zaštitu okoliša. U Europskom parlamentu ova tema stavljena je visoko na dnevni red, kao i kod većine država članica u domaćim parlamentima. Upitnog cilja i ispranosti, no borba za zaštitu okoliša obilježit će nadolazeću godinu.

Požar u pariškoj katedrali Notre-Dame

Notre-Dame en feu, Paris en larmes. Požar je stavljen pod kontrolu nakon desetak sati vatrene stihije na zaprepaštenje cijeloga svijeta. Dominacija pariške katedrale prisutna je u povijesnom kontekstu koji demonstrira svu veličinu francuske države, ali i u području arhitekture, religije te europske kulture u cjelini. Važnost ove gotičke katedrale za sve stanovnike Pariza možda se ponajbolje očituje herojskim činovima vatrogasaca, policajaca, ali i svećenika koji su riskirali vlastite živote kako bi spasili neprocjenjive vjerske relikvije, ali i cijelu konstrukciju zbog koje je bilo onemogućeno gašenje iz zraka.

No, nakon izjava određenih europskih lidera o obnovi katedrale (ponajviše se odnosi na francuskog predsjednika Emmanuela Macrona) ponovno se postavlja pitanje – zašto se zaobilazi doprinos Katoličke crkve u izgradnji zapadne civilizacije? Iako postepeno minimaliziran u medijskom prostoru, važnost i zaslugu Crkve pronalazimo u svim poljima ljudskog djelovanja. Američki povjesničar dr. Thomas Woods na samom početku knjige ‘Kako je Katolička crkva izgradila zapadnu civilizaciju‘ naglašava činjenicu da zapadna civilizacija Crkvi duguje uvođenje sustava sveučilišta, dobrotvorni rad, međunarodno pravo, razne znanosti, važna pravna načela i mnogo drugih stvari koje na većinu ne ostavlja neki upečatljiv dojam. Zapadna civilizacija duguje Katoličkoj crkvi mnogo više nego što većina ljudi, uključujući katolike, uopće shvaća. Iako upitnog retoričkog diskursa, u ovim trenucima stanovnici Europe zasigurno promišljaju o izjavi Warrena Hollistera koji navodi: Po mom sudu, tkogod epohu koja je iznjedrila katedralu u Chartresu, ‘izumila’ parlament i sveučilište, naziva mračnom, ili je mentalno retardiran, ili je velika neznalica.

Ovo zasigurno nije trenutak za analiziranje retorike europskih lidera, ovo je nepovratni trenutak za ponovno ujedinjenje Europe oko temeljnih vrijednosti, odnosno vraćanje Europe koja temelj polaže na kršćanstvu, rimskoj pravnoj tradiciji te grčkoj kulturi. Nije samo Pariz u suzama, čitava Europa i svijet uživo su pratili događaje oko pariške katedrale, oko čuvenog simbola zapadne civilizacije. Istina, ponovno ćemo ga izgraditi, no ova izjava (Notre-Dame en feu, Paris en larmes) sadrži dublje značenje – ponovna gradnja Europe preko izazova koji nas očekuju u idućem razdoblju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *