Pet političara koji su profitirali u 2019. godini

2019. politička godina na globalnoj razini ostaje upamćena po (ne)uspješnim parlamentarnim izborima, profiliranjem raznih političkih aktera kroz često promašene teme. No tko je u toj cijeloj situaciji izašao kao pobjednik? U nastavku donosimo pet političara koji su profitirali u 2019. godini.

Boris Johnson (Ujedinjena Kraljevina)

The winner takes it all, the loser standing small…Poznati stihovi još poznatije švedske pop grupe ponajbolje opisuju političku situaciju u Ujedinjenoj Kraljevini u posljednjih mjesec dana. Boris Johnson je riskirao i ostvario nezamislivu političku poziciju u današnjim zapadnim demokracijama – parlamentarna većina bez potrebe za koaliranjem. Nasuprot najvećem pobjedniku stoji i najveći gubitnik – laburistički lider Jeremy Corbyn – te promašena izborna taktika. Gotovo je sigurno, ova pobjeda Konzervativne stranke predvođene Johnsonom mijenja vrh Laburističke stranke, ali i donosi nužnu stabilnost za provedbu Brexita (najavljenog za 31. siječanj 2020.).

Riskantan potez raspisivanja novih izbora nije uvijek isplativ, sudeći po 2017. godini i gubitku zastupničkih mjesta Konzervativne stranke na inicijativu Therese May. Ovaj rezultat Johnson može zahvaliti i pojedinim medijima koji su otvoreno agitirali za Laburističku stranku te time omogućili proces ujedinjenja biračkog tijela Leave opcije, koja je na prošlim parlamentarnim izborima disperzirala između nekoliko političkih opcija.

Ursula von der Leyen (Njemačka / Europska komisija)

Od široj javnosti nepoznate njemačke ministrice do simplificirano nazvane premijerke Europe. Gotovo nestvarno zvuči ovaj veliki politički skok, no povijest europskih institucija obilježena je čestim političkim iznenađenjima. Trenutno von der Leyen može računati na velike izazove za vrijeme svog mandata, što će se uvelike odraziti i na hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije – Brexit, donošenje Višegodišnjeg financijskog okvira, uspostavljanje balansa između država članica, nastavak proširenja Europske unije na Jugoistočnu Europu te borba protiv ilegalnih migracija.

Emmanuel Macron (Francuska)

Francuski predsjednik, doduše nešto manje dramatičan nego u kontekstu NATO saveza, za Europu navodi kako se mora hitno probuditi ili će u suprotnom biti prekasno. Sličnu retoriku koriste mnogi europski lideri, no okrenutu upravo prema – Macronu. Naime, Emmanuel Macron prepoznat je kao političar i europski lider koji je onemogućio otvaranje pristupnih pregovora Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. Iako je u 2019. profitirao te odlaskom Angele Merkel može računati na nešto bolju europsku poziciju, ostaje za vidjeti kako će se 2020. godine braniti od (pogrešno) izgovorenih i realiziranih političkih/retoričkih poteza.

Giuseppe Conte (Italija)

Retorički sukob u talijanskom parlamentu otkriva nam puno toga – Giuseppe Conte u javnom nastupu promišlja i djeluje na ciceronski način, dok Matteo Salvini, nakon nešto nepovoljnijeg parlamentarnog scenarija za Ligu, kreira status žrtve što karakterizira populističku retoriku. Iako nikad veća podrška javnosti (pojedine ankete daju preko 40% podrške Salviniji) ovaj politički neuspjeh završava s negativnim posljedicama za Ligu. Do prije nekoliko tjedana je izgledalo kako Salvini ide prema apsolutnoj moći. No, na kraju dana javno mnijenje na kraju uvijek presudi te postaje sukreator političkih pobjeda. A ono je danas ipak na strani ciceronskog Contea.

Nicola Sturgeon (Ujedinjena Kraljevina)

Iako najavljuje novih škotski referendum o izlasku iz Ujedinjene Kraljevine koji će teško proći, premijerka Sturgeon postaje pravi politički pobjednik u 2019. godini. Uz Johnsona, kreirala je veliku izbornu parlamentarnu pobjedu. Škotska nacionalna stranka s 48 mandata, 13 više nego na izborima 2017. godine, kreirala je pravi putokaz ostalim manjim strankama o političkoj profilaciji te načinu komuniciranja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *