Novo vodstvo Laburista ne predstavlja izazov za sve popularnijeg Johnsona

Pandemija COVID-19 uvelike dominira medijskim prostorom što rezultira i promjenom u podršci pojedinim političarima na globalnoj sceni. Primjerice, američkom predsjedniku Donaldu Trumpu podrška je porasla za 5 posto te trenutno može računati na 49 posto podrške što je najviši postotak otkad je izabran. Mnogi će reći kako Sjedinjene Američke Države ne rade dovoljno u borbi protiv pandemije te kako su zakasnili pripremiti zdravstveni sustav, no analitičari navode kako podrška predsjedniku raste kada se država nađe u pogibelji.

U sličnoj situaciji nalaze se i njemačka kancelarka Angela Merkel te francuski predsjednik Emmanuel Macron s rastom od 10 posto podrške u odnosu na početak 2020. godine. No, nitko ne raste kao britanski premijer Boris Johnson, koji unatoč početnom inzistiranju na blažim mjerama oko pandemije kako bi omogućili popularni imunitet krda, raste za 15 posto u odnosu na siječanj 2020.

Nakon što je postao najuspješniji lider Konzervativne stranke od Margaret Thatcher, premijer Johnson nalazi se u situaciji da pedeset posto građana Ujedinjene Kraljevine odobrava njegove politike što je veliki politički kapital koji nosi ususret teškim pregovorima s Europskom unijom oko trgovinskog sporazuma. Pandemija COVID-19, možda privremeno, a možda trajno, napustit će politički diskurs, a vratiti one probleme s kojima su se države do tada suočavale.

Komunikacijske smjernice Borisa Johnsona poprilično su jasne, jednostavne i savršeno prilagođene publici – čvrsti stav oko napuštanja EU po britanskim kriterijima, jačanje tržišnog gospodarstva, uz ironiziranje i ismijavanje laburističke politike. Upravo će se o posljednjoj navedenoj kategoriji uvelike pisati i nakon pobjede Keira Starmera, novog laburističkog predsjednika. Ova pobjeda označava kraj neuspješne “Corbyn ere” tijekom koje je Laburistička stranka skrenula oštro ulijevo i zabilježila povijesni neuspjeh na parlamentarnim izborima u prosincu 2019. godine. No problemi za Laburiste tu nisu prestali, moraju pronaći formulu kojom bi ili umanjili podršku Borisu Johnsonu ili ojačali svog novog predsjednika. Iz trenutne perspektive – obje opcije su iznimno nerealne, no politika nije uvijek predvidiva, pogotovo britanska.

Unutarstranački izbori u Laburističkoj stranci

Laburisti, predvođeni novim predsjednikom Starmerom, moraju prevladati unutarstranačke sukobe koji su bili posebno vidljivi za vrijeme kampanje, uz izbjegavanje popularnih političkih mafijaških sačekuša. Identičan scenarij za laburističke stranke gledamo i u mnogim europskim zemljama gdje socijaldemokracija sve više gubi smisao postojanja. Građani se okreću liberalnijim opcijama, a socijaldemokracija, kao politička filozofija i paradigma, manifestira ispraznost.

Unatoč najavi o predsjednici Laburističke stranke, bivši tajnik u sjeni za Brexit Keir Starmer uvjerljivo je pobijedio u prvom krugu unutarstranačkih izbora. Nakon pobjede je istaknuo kako se u ovom periodu neće pretjerano baviti temom napuštanja Ujedinjene Kraljevine, već će sve stranačke resurse usmjeriti na rješavanje krize oko koronavirusa. Naglasio je kako će tražiti konstruktivnu suradnju s vladom Borisa Johnsona kako bi zajedno normalizirali trenutno stanje oko pandemija koronavirusa u Ujedinjenoj Kraljevini. Prioritet u radu je odazivanje na poziv premijera Johnsona da svi stranački lideri u Ujedinjenoj Kraljevini rade na pronalasku rješenja oko pandemije koronavirusa i spasa britanskog gospodarstva.

Očekuje se i formiranje tradicionalne vlade u sjeni, a britanski analitičari navodi kako bi u prvi plan mogli doći umjereni zastupnici iz redova Laburističke stranke, uz uključivanje poraženih kandidata za predsjedničko mjesto. Kao najveće izazove, osim situacije s koronavirusom i napuštanja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, analitičari navode pomirenje Laburističke stranke koja je već godinama u velikim sukobima između umjerenih te lijeve struje.

Boris Johnson vs Keir Starmer

Riskantan potez raspisivanja novih izbora nije uvijek isplativ, sudeći po 2017. godini i gubitku zastupničkih mjesta Konzervativne stranke na inicijativu Therese May. Za izborni rezultat iz 2019. godine Johnson može zahvaliti i pojedinim medijima koji su otvoreno agitirali za Laburističku stranku te time omogućili proces ujedinjena biračkog tijela Leave opcije, koja se na prošlim izborima disperzirala između nekoliko političkih opcija.

Veliki politički kapital (podrška od 50 posto građana) te potencijalno uspješno rješavanje zdravstvene i gospodarske krize Johnsona će dodatno učvrstiti kao najvećeg britanskog lidera u posljednjih četrdeset godina. A ispraznim floskulama i nejasnim političkim odrednicama Laburistička stranka će biti (su)krivac za takvu popularnost.

Matej Brečić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *