Ujedinjeno Kraljevstvo politički odumire: najava drugog referenduma?

© FT montage; Getty Images; Bloomberg

© FT montage; Getty Images; Bloomberg

Photo: © FT montage; Getty Images; Bloomberg

Politički temelji Ujedinjenog Kraljevstva uzdrmani su te postoje i više nego ostvarivi rizici – odvajanje Sjeverne Irske prema sporazumu kojem je predlagatelj Europska unija te drugi referendum, popularnog naziva Brexit, koji bi dao i potpuni legitimitet novom referendumu o neovisnosti Škotske. Posljednje ankete objavljene u britanskoj javnosti iniciraju spremnost britanskih konzervativnih birača na raspad postojećeg Kraljevstva, ako se u zamjenu ostvare kvalitetni uvjeti za Brexit. Paradoks nekad moćne britanske politike očituje se unutar škotske političke podjele. Naime, Škotska nacionalna stranka (Scottish National Party) zalaže se za novi referendum o škotskoj neovisnosti, a u slučaju  uspjeha, najavljuju kako će preuzeti odgovornosti da Škotsku, kao samostalnu naciju ponovno uključe u Europsku uniju. Škotski konzervativci zalažu se za ‘mekši Brexit’ kako bi zaštitili gospodarstvo, ali i položaj Škotske unutar Ujedinjenog Kraljevstva, što je, pak, neprihvatljivo engleskim konzervativcima.

Volja britanskog naroda je instrukcija koja se mora poštivati – riječi su kojima David Cameron najavljuje ostavku na čelu britanske Vlade te Konzervativne i unionističke stranke (eng. Conservative and Unionist Party). Političkim činom nakon izbornog poraza na referendumu o britanskom napuštanju Europske unije, čiji je inicijator, Cameron odbacuje mogućnost novog referenduma.

Bilo je potrebno više od dvije godine, nova premijerka te mnoštvo ministara da britanska vlada prihvati prijedlog sporazuma o povlačenju Velike Britanije iz Europske unije. Prvi dokument u povijesti EU koji uređuje pitanje izlaska jedne države članice objavljen je prije mjesec dana, no nije prošao bez političkih potresa koji su postali svakodnevica u medijskom prostoru. Naime, ostavke su podnijeli ministar za Brexit Dominic Raab, ministrica rada i mirovinskog sustava Esther McVey te ministar za Sjevernu Irsku Shailesh Vara uz neizostavne, retorički oštre poruke prema premijerki May.

Upravo se u retoričkim porukama sada već bivših ministara može sagledati cjelokupna slika političke krize u Velikoj Britaniji. Retoričkim porukama u kojima prevladava otvoreno nepovjerenje prema premijerki i izglasanom prijedlogu sporazuma, uz naglasak na očiti izostanak političke te društvene potpore za provedbu. Theresa May uporno naglašava kako ne postoji alternativa sporazumu, uz neizostavnu prezentaciju sebe kao istinskog lidera koji služi narodu, a ne partikularnim ciljevima pojedinaca pritom demonstrirajući široko neznanje iz područja liderstva.

STANJE U KOME SVI GUBE

U ovoj nejasnoj situaciji postoji previše podudarnosti sa Sueskom krizom u kojoj je Velika Britanija 1965. pretrpjela veliko poniženje, a svi pokazatelji sugeriraju kako će i pedesetak godina nakon trpjeti novo.

Medijska spekulacija iz 2016. godine o katastrofalnim posljedicama za britansko gospodarstvo polako prelazi u ekonomsku analizu svih vodećih analitičara. Kontroverzna klauzula iz sporazuma, koja je razbjesnila London, sugerira mnoga ograničenja financijskom centru. Iako nije nemoguće da Velika Britanija ostvari sporazum o slobodnoj trgovini nakon izlaska iz Europske unije, sadašnji prijedlog izjednačit će britanski pristup s japanskim te američkim prema zajedničkom tržištu. Ni Europska unija neće ostati neoštećena britanskim napuštanjem tržišta, no ipak je riječ o ekonomskim posljedicama koje neće doprinijeti dugoročnoj ekonomskoj nestabilnosti EU.

Unatoč svakodnevnim medijskim te političkim napadima, Theresa May uspjela je kupiti kratkotrajno, ali dragocjeno primirje za uvjeravanje zastupnika u britanskom parlamentu oko ispravnosti sporazuma. Pojedini britanski mediji navode kako May nedostaje stotinjak zastupnika (inače, za prolaz je potrebno 320 ruku) te s pravom mediji predviđaju da će sporazum biti odbijen. Ni Europsko vijeće ne šalje ‘pozitivne signale’ na novo prolongiranje britanske premijerke. Pojednostavljeno, Vijeće pristaje na dva scenarija: uspjeh May za okupljanje 320 ruku u parlamentu ili sazivanje novih općih izbora što bi moglo rezultirati i novim referendumom. Naime, nije nepoznanica kako u europskoj administraciji prevladava mišljenje kako je upravo drugi referendum put koji bi omogućio izbjegavanje britanske krize te ekonomskih posljedica za EU, bez obzira na direktno kršenje volje britanskog naroda.

CHURCHILLOV POUČAK

Winston Churchill jednom je rekao: Cijena veličine zove se odgovornost. Dvije godine nakon, i dalje je otvoreno pitanje o ispravnosti odluke britanskih birača o napuštanju Europske unije, posebice kada se u kontekst nadoda loša, gotovo nepostojeća argumentacija izrečenih tvrdnji predvodnika Leave kampanje. No, odgovornost je i na Davidu Cameronu, iako se nakon njegove ostavke mediji prestaju baviti tom ‘političkom te moralnom problematikom’.

Referendum mnoge političare stavlja pod pritisak, što dovodi do naglog preokreta u političkoj retorici ako parametri sugeriraju različite stavove javnosti od zagovaratelja odnosno političara koji se zalaže za određeno pitanje. Upravo se sa spomenutim problemom suočio Cameron nekoliko mjeseci prije održavanja referenduma koji će u značajnoj mjeri promijeniti sudbinu Britanaca. Glavni faktor u promjeni retorike očituje se prema, tada još uvijek, prijateljskoj Turskoj. Naime, Cameron mjesecima ranije naglašava kako će upravo on popločiti cestu između Ankare i Bruxellesa. Ipak, u pokušaju ujedinjenja konzervativnog glasačkog tijela neposredno prije referenduma, Cameron mijenja retoriku naglašavajući kako po trenutnoj stopi napretka je vjerojatno da će Turska ući 3000.godine u Europsku uniju. Riječ je o politički nebitnom podatku, no retorički podosta važnom koji na svojevrstan način demonstrira promjenu Camerona u porukama koje šalje biračima neposredno prije referenduma. Osim promjene retoričkih poruka, začudo, Cameron demonstrira vrlo visoku razinu argumentacije izrečenih tvrdnji koje nisu tipične za predizborne kampanje s ovakvim ulogom. Cameron porazom na referendumu završava političku karijeru u Velikoj Britaniji, porazom od populista koji polako dominiraju europskom političkom scenom te koji nisu preuzeli odgovornost za Veliku Britaniju nakon referenduma već su svi relevantni političari najavili ostavke te povlačenje, poput Nigela Faragea.

Referendum za sobom nosi i velike, drastične promjene. No ponekad je nužan da vidimo širu sliku stvarnosti, da nas isti ‘upozori’ na sveprisutni rast populizma i novih, modernijih parolaša. Brexit je direktno upozorenje svim građanima Europske unije te ostavlja otvoreno pitanje koliko će građani Europske unije ‘progledati’ nakon posljedica koje trpi Velika Britanija.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *