Trijumf Johnsona kao direktna poruka medijskom favoriziranju: potop laburističke paradigme

Konzervativci su ostvarili jedan od najvećih izbornih uspjeha s 47 zastupničkih mjesta više u parlamentu u odnosu na izbore 2017. godine kada ih je predvodila Theresa May. Samom pobjedom Boris Johnson postaje najuspješniji lider Konzervativne stranke od Margaret Thatcher.

Na valu obećanja kako će provesti Brexit, Boris Johnson uspio je u naumu mobiliziranja te ujedinjenja biračkog tijela koji je 23. lipnja 2016. pokrenuo ovaj politički, ustavni i društveni kaos.

S 47 zastupničkih mjesta više u parlamentu (365 mandata, odnosno 43,6 posto), Johnson i Torijevci imaju osiguranu većinu s kojom mogu ratificirati Sporazum o napuštanju Europske unije. Tijekom kratke i izazovne kampanje, Konzervativna stranka pretvorila je potencijalne nedostatke i afere u prednost. Komunikacijske smjernice bile su jasne, jednostavne i savršeno prilagođene publici – čvrsti stav oko izlaska iz Europske unije, jačanje tržišnog gospodarstva, ironiziranje i ismijavanje laburističke politike te mogućnost jačanja Ujedinjene Kraljevine, odnosno oslobađanja njenog punog potencijala.

Riskantan potez raspisivanja novih izbora nije uvijek isplativ, sudeći po 2017. godini i gubitku zastupničkih mjesta Konzervativne stranke na inicijativu Therese May. Ovaj rezultat Johnson može zahvaliti i pojedinim medijima koji su otvoreno agitirali za Laburističku stranku te time omogućili proces ujedinjenja biračkog tijela Leave opcije, koja je na prošlim parlamentarnim izborima disperzirala između nekoliko političkih opcija.

Propast Laburista

Unatoč svim prednostima, krizama vlasti u posljednjih nekoliko godina iniciranih od strane Konzervativne stranke, Laburisti su ostvarili najlošiji rezultat od Drugog svjetskog rata i poraza od strane velikana Winstona Churchilla. Predvođeni Corbynom, osvojili su 203 zastupnička mjesta (32,2 posto), odnosno 59 mjesta manje u odnosu na izbore 2017. godine.

Nakon objave prvih službenih rezultata, lider laburista Corbyn izjavio je kako se više neće kandidirati za predsjednika stranke, no mnogi očekuju i nešto bržu kadrovsku promjenu. U jeku krize najrazvijenije parlamentarne demokracije, Ujedinjene Kraljevine, Laburisti su ulazili u unutarstranačke sukobe i mafijaške sačekuše. Identičan scenarij gledamo i u mnogim europskim zemljama gdje socijaldemokracija sve više gubi smisao postojanja. Građani se okreću liberalnim opcijama, a socijaldemokracija, kao politička filozofija i paradigma, manifestira ispraznost.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *