Što je zapravo presudilo popularnosti govora Marka Vučetića u Hrvatskom saboru?

Govor Marka Vučetića, profesora filozofije i povijesti, doktora humanističkih znanosti te člana Kluba MOST-a u Hrvatskom saboru, proteklog je tjedna u medijima označen kao jednim od najboljih govora tijekom rasprave o ratifikaciji Istanbulske konvencije.

Prvenstveno je nužno pohvaliti zastupnika Vučetića što se u svom izlaganje od devet minuta nije koristio nikakvom pomoći s papira kako je to uobičajeno u hrvatskom političkom diskursu.

Vokabular korišten u izlaganju bio je bogat i stručan što nije tipično za političke govore jer takav vokabular šire mase ne razumiju te poruka koja se primatelju želi poslati ostaje nedorečena. Uzimajući u obzir da je izlaganje bilo u Hrvatskom saboru, a ne na političkom skupu, navedeno se može smatrati pozitivnim.

U samom uvodnom djelu izlaganja, zastupnik Vučetić zaključuje kako su ostali zastupnici krivo interpretirali filozofe koje su u svojim govorima citirali kako bi odmah na početku sebe prikazao poznavateljem tog područja, a sugovornike stavio na razinu ispod.

Njegov cilj izlaganja bio je jasan – želio je uvjeriti slušatelje da je njegov stav jedini ispravan te je nekoliko puta koristio skriveno „ja“.  „A sad ću vam reći što je to razumsko.“, „Reći ću vam što to znači.“  iz čega se da zaključiti kako govornik smatra da bolje razumije ono o čemu govori od slušatelja. Također, govorna razina izlaganja, dikcija i tempo, odražavali su da zastupnik Vučetić zaista vjeruje u ono što govori, međutim neverbalna komunikacija izlaganja nije bila na razini. Zastupnik se većinu izlaganja rukama oslanjao na klupu pa gestikulacije samim time skoro nije bilo. Koristeći takav stav, zastupnik nije imao ispravno držanje tijela pa je neverbalna komunikacija narušila dojam samog izlaganja.

Veliku važnost tezi dao je stavljajući slučaj iznad političkog i stranačkog okvira što je uvijek dobar način uvjeravanja, dok se iznošenje mišljenja da je “Naš sadašnji fiksirani svijet, svijet nasilja nad ženama.“ može smatrati argumentom ad populum.

Tvrdnju da će glasati onako kako on smatra da je ispravno, zastupnik Vučetić objašnjava: „Zbog toga što je temeljna odlika ljudskog bića da razumom spoznaje, da slobodom odlučuje i da nenasilno djeluje.“, ali istovremeno pravo na navedenu konstataciju oduzima onima koji ne glasaju kao on.  Čestim korištenjem riječi „nenasilno“ govornik želi stvoriti dojam da oni koji se ne slažu s njegovim stavom djeluju – nasilno. Proučavajući govore u Saboru da se zaključiti kako nitko u pitanje nije doveo nasilje nad ženama.

Koristeći ad baculum zastupnik želi dokazati da bismo neratificiranjem ostali na civilizacijskim marginama svijeta. „Ovo je uistinu dokument gdje se mi civilizacijski određujemo hoćemo li pripadati svijetu u kojem se poštuju ljudska prava (…)“  – Nadam se da će se ista prava početi primjenjivati u ruralnim dijelovima Turske koja je prva ratificirala Konvenciju i tako se civilizacijski odredila. Zastupnik se obraća i „institucionalnoj Crkvi“ pozivajući da „stane tamo gdje je stao Bog“. Ovih dana smo u različitim raspravama uočili da mnogi zaboravljaju da Katolička Crkva ima jasnu hijerarhiju i jedinstveno tumačenje koje nije različito u Zagrebu i Vatikanu te se pojedinci vlastitim izborom  opredjeljuju kao pripadnici ili „nepripadnici“ Katoličke crkve.

Osvrćući se na one koji su „protiv“ zastupnik zaključuje da su „Najveći etnobiznismeni u Hrvatskoj oni koji na temelju većinskog naroda taj narod nacionalno ostrašćuju svodeći ga na svjetsku manjinu“. Postavimo jedno jednostavno pitanje. Znači li postupanje identično ostalima da je to postupanje ispravno?

Koristeći ad misericordiam upravo u dijelu izlaganja koji je trebao biti najuvjerljiviji jer muškarac daje emotivno „priznanje“ kako je njegov spol/rod stoljećima maltretirao žene i kako će on ovog puta biti na pravoj strani povijesti – zastupnik čini kardinalnu pogrešku. Upravo on svodi ženu kao biće na njezinu ulogu majke. „Obitelji umjesto da budu povlaštene zajednice u kojima će se distribuirati ljubav, stvarati emocionalna zajednica, stvarati obitelj, stvarati djeca, mi smo godinama, stoljećima žene izlagali nasilju.“  Nažalost, mnoge žene su te uloge, koja nije jedina uloga ženskog postojanja, uskraćene ili je nemaju potrebu ispuniti, ali i dalje su žene, sa svim svojim pravima koja ima svako biće, čovjek ili „čovječica“. Također, zastupnik svodi obitelj i brak na podrazumijevanje  djece kao članova tih zajednica, s čime se sigurno ne bi složili oni koji su mu tijekom izlaganja potvrdno klimali glavom. Isto navodi na problem selektivnog slušanja koji je također česta pojava u hrvatskom političkom diskursu.

S obzirom na to da nemamo priliku često čuti izlaganja zastupnika Marka Vučetića, a u nedostatku kvalitetnih govornika na hrvatskoj političkoj sceni, možda je upravo zastupnik Vučetić taj koji će, prvenstveno, sam sebi dati veći javni prostor te poraditi na pogreškama u javnom izlaganju i tako zauzeti mjesto među rijetkim političarima koji imaju vlastiti stav kojega su sposobni argumentirati.

Nevena Bjeliš

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *