Slučajan propust osiguranja ili predstava režirana od političkih sljedbenika glavnog glumca?

Vojislav Šešelj, na prvi pogled politički marginalac, a zapravo osuđeni ratni zločinac čvrsto povezan s današnjom srpskom političkom scenom isprovocirao je prvi prekinuti službeni posjet od osnutka Republike Hrvatske.

Zajedno s Filipom Stojanovićem, također zastupnikom Skupštine Republike Srbije, Šešelj je izveo svoj performans gaženja hrvatske zastave te psovanja hrvatske delegacije u čemu ih nije moglo spriječiti ni pet članova osiguranja. Hrvatska delegacija je nakon incidenta u Skupštini učinila jedino moguće – prekinula službeni posjet.

U priopćenju predsjednice Narodne skupštine Republike Srbije između ostalog se navodi: „Incidenti i provokacije ove vrste, bilo da se događaju ovdje u Beogradu, ili u Zagrebu, kao što je bio slučaj prilikom nedavne posjete predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, ne mogu i neće dovesti u pitanje čvrstu odluku Republike Srbije da gradi i unaprjeđuje dobrosusjedske odnose s Republikom Hrvatskom, zbog budućnosti naših građana, mira i stabilnosti u regiji.“.

Pokušaji relativizacije i „podjele krivnje“ tipični su za sve događaje u posljednjih dvadeset i pet godina u odnosima dviju država. Tako je i predsjednik Srbije Vučić u svojoj izjavi nakon incidenta rekao: „Ne zaboravite, nekoliko srpskih zastava je spaljeno dan prije nego što ću doći u Zagreb. Na dan kad sam bio u Zagrebu tamo je njihov zastupnik trčao za mnom po ulicama pa se iznenadio kad sam stao pa nisam više htio bježati. Vrijeđali su me, nazivali me najgorim četnikom, nazivali me najpogrdnijim imenima i to meni nije bio dovoljan razlog za napuštanje Zagreba jer sam smatrao da je vrlo važno da razgovaramo.“ Navedeno je neistina. Srpske zastave nisu bile spaljivane u Zagrebu dan prije dolaska Vučića, a susret zastupnika Bulja i Vučića na Markovom trgu ne može se uspoređivati s događajem u Skupštini. Uostalom, zastupnik Bulj je Vučiću postavio pravo pitanje koje bi mu trebao postaviti i cijeli državni vrh Republike Hrvatske. Možda je, nakon konstantnih provokacija, došlo vrijeme da Hrvatska nazove stvari pravim imenom – 2018. godine Srbiju vode upravo Šešeljevi učenici.

Logično je izraziti nadu da ovakvi incidenti neće narušiti budućnost odnosa dvije države jer to Republici Hrvatskoj nikako nije u interesu, međutim nužno je zatražiti ozbiljnu, nedvosmislenu reakciju službene politike Republike Srbije na ovakve incidente koji postaju sve češći, posebno u kontekstu hrvatske nacionalne manjine. Reakcija na nedavne Šešeljeve prijetnje hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji, a napose hrvatskim zastupnicima u Skupštini također je izostala. (“Intenzivno se pripremam za ponavljanje svojih ratnih zločina, a krenut ću od Tomislava Žigmanova i Nenada Čanka”) Pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Srbiji svakodnevno se susreću s uvredama kakve je u Skupštini doživjela hrvatska parlamentarna delegacija.

U diplomaciji, odluke ne donosi veleposlanik osobno već postupa nakon konzultacija s nadređenima. Veleposlanica Republike Srbije jučer je odbila primiti prosvjednu notu u Zagrebu. Sapienti sat.

Nevena Bjeliš

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *