Retoričke promjene premijera Plenkovića postaju sve izraženije?

Retorika premijera Andreja Plenkovića prolazi kroz drastične promjene u posljednjih nekoliko mjeseci. Od uglađenog te globalistički usmjerenog europarlamentarca transformirao se, u očima javnosti, kao pomalo nestrpljivi, drski te nervozni premijer na kojem se vidi da postepeno gubi kontrolu koju je dobio na početku mandata.

Relativno uspješnu ‘fasadu’ držao je za vrijeme predizborne kampanje. U debati sa Zoranom Milanovićem drži se kao smiren diplomat koji politička pitanja ili zaobilazi ili odgovara jednostavnim govornim stilom. Za razliku od njega, Zoran Milanović pokušava na svako pitanje odgovoriti što konkretnije, što rezultira i nešto češćim argumentacijskim pogreškama. Primjerice, na postavljeno pitanje o kurikularnoj reformi Milanović nastoji konkretizirati temu te vlastite tvrdnje pritom spominjući podršku kurikularnoj reformi kako su na istoj radili isključivo stručnjaci. Na istoj temi Plenković propušta retorički poentirati, izbjegava odgovor o kvaliteti same reforme, odnosno o potrebi za istom, već spominje administrativne probleme uz naglasak na pripremanje djece za budućnost.

S vremenom provedenim na hrvatskoj političkoj sceni, Plenković postepeno mijenja retoričke odrednice. Već ranije spomenutu nervozu ne opisuje samo komunikacijski stil, već i neverbalna komunikacija. Kretanja uzimaju veće amplitude, očima ocrtava veće kružnice, gornjim dijelom trupa se naginje više prema nazad, otkopčavanje i zakopčavanje dugmeta na sakou je sve češće i popravljanje kravate izostaje jer to radi kad je zadovoljan. Te prepoznatljive znakove nervoznog čovjeka zadnji put je demonstrirao prilikom debatiranja sa Zoranom Milanovićem, no iste je mogao kontrolirati.

S vremenom u retoričkom smislu prestaje naglašavati općenite stvari, već se posvećuje omalovažavanju vlastitih neistomišljenika. Ad hominem, najčešća retorička pogreška u hrvatskom političkom diskursu, nije zaobišla ni Andreja Plenkovića, no u ovom slučaju odgovornost moramo staviti i na oporbu koja nejasnim, gotovo tragikomičnim napadima na premijera ostavlja prostora za retoričko poentiranje, premda je riječ i o pogrešci.

Visoka pozicija učinila je svoje poteze te procijenila kako Andrej Plenković nema puni kapacitet za liderstvom unutar vladajuće stranke te Vlade RH. U ovoj situaciji, gdje oronula fasada političke zbilje ne daje odraza, Plenković gubi i najmanji uvid u situaciju u kojoj se nalazi. Dvije inicijative koje se protive Plenkovićevoj politici veliki su politički izazovi s kojima se suočio, a konstantno u javnosti negira ozbiljnost istih. Iako je često retorički poentirao upravo na spomenutim inicijativama, nije li neuobičajeno (pre)često naglašavanje neozbiljnosti samih opcija?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *