Povratak zablude o ‘lijevo-liberalnim politikama’ u medijski prostor

15. srpnja 2009. godine obično se uzima kao datum nastanka Kukuriku koalicije. I dok su pojedini mediji punili novinske stupce otkrivajući simboliku predznaka koalicije, sam naziv je preuzet od kastavskog restorana gdje su se Milanović, Komadina, Dragovan te Leko sastali s budućim političkim partnerima – Radimir Čačić i Vesna Pusić u ime HNS-a te Ivan Jakovčić i Damir Kajin u ime IDS-a.

Osim same koalicije, tog dana je Zoran Milanović dobio i dugo očekivanu lidersku potvrdu nove lijevo-liberalne koalicije. Iako je imao uvjetnu podršku svih oporbenih stranaka za kreiranje imidža kako koalicija predvođena Milanovićem nudi iskorak u vođenju države, u stranačkim strukturama nailazio je na direktan otpor Milana Bandića te njegovih istomišljenika. Kako bi kreirao ‘pozitivan odmak’ od prošlih struktura unutar SDP-a, Zoran Milanović je započeo komunikacijski projekt nazvan – ‘liberal, a ne socijaldemokrat‘. Osim Milanovića kao lidera, najavu ‘socijalno-liberalne politike’ slušali smo i od budućeg ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branka Grčića, u to vrijeme autor Gospodarske platforme Hrvatske, programskog dokumenta s kojim je Kukuriku koalicija trebala nastupiti na idućim parlamentarnim izborima. ‘Možda možemo kazati da je ovo liberalni program, ali riječ je o jedinom mogućem odgovoru u sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj. Aktualna vlada vodi kvazisocijalnu politiku i štiti neefikasni javni sektor, a tako dalje ne ide. Ako ne želimo potonuti, najprije moramo ojačati gospodarstvo, pa onda za tri-četiri godine možemo voditi socijaldemokratsku politiku. Siromašno društvo ne može biti socijaldemokratsko jer i jedna Švedska je najprije postala bogata država, a tek tada je mogla početi voditi politiku socijaldemokracije.” Ovu izjavu možemo promatrati kao službenom najavom transformacije SDP-a. Iako će i kasnije u tekstu biti riječ o kontradikciji, ovdje ćemo se zadržati samo na političko-retoričku kontradikciju. Zaključak koji inicira Grčić vlastitom izjavom glasi ovako: ‘Tražimo da nas izborima podrže liberali te socijaldemokrati, koji se u ekonomskim načelima međusobno isključuju.” Pojednostavljeno, ‘glas za socijaldemokraciju nije glas za istu, već za drugi ekonomski svjetonazor pod prizmom socijaldemokracije’.

Načelo protuslovnosti (principium contradictionis), prema Aristotelu, temeljno je načelo mišljenja prema kojem ništa ne može istodobno biti i ne biti. Pogotovo uz ispraznu floskulu o promjeni ekonomske politike vladajućih pred kraj isteka mandata. Možda i ponajbolji primjer je situacija oko Uljanika, odnosno stanja u kojem ekonomske činjenice  i ne idu na ruku brodogradilištu, ali svake godine država intervenira na štetu – poreznih obveznika. Na sreću naših političara, nejasna ekonomska politika i nije nešto što birači pretjerano zamjeraju na izborima, uvijek su u prednosti nove/stare ideološke podjele koje se implementiraju u život javnosti bez imalo kritičkog promišljanja.

Već spomenuta kontradikcija posljednjih se dana ponovno revitalizira na našoj političkoj sceni. Nekolicina nezavisnih zastupnika, od kojih je većina pripadala stranačkim strukturama godinama, najavljuju politički projekt – promicanje ‘lijevo liberalnih politika’. Spomenuta politička odrednica prisutna je unazad nekoliko godina i u stranci Pametno pa tako imamo prilike u javnosti slušati jednog od lidera spomenute stranke kako ‘mislimo da je za jednu normalnu i modernu zemlju jedina ispravna politika vrijednosno lijeva, a ekonomski liberalno-socijalna’. Kada će politički pripadnici socijalističke ekonomije prihvatiti činjenicu da ne mogu biti liberali? Liberalizam direktno isključuje mogućnost provođenje socijalističke ekonomije te njenih izvedenica pod nešto drugačijim nazivima. Možda će odgovor doći u istom trenutku kada se iskristalizira na našoj sceni kvalitetna politička opcija koja će promicati liberalne vrijednosti – u svim segmentima?

 

1 thought on “Povratak zablude o ‘lijevo-liberalnim politikama’ u medijski prostor

  1. Lijevim političkim opcijama danas ne preostaje ništa drugo nego da se predstavljaju kao neke vrste liberalnih opcija – jer po njima “liberalno” zvuči jako moderno i suvremeno te smatraju da pod prizmom “liberalnog” mogu provući svoje lijeve politike. Manjak poznavanja osnovnih političkih pojmova je suvišno komentirati.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *