Parlamentarni izbori u Italiji – presudna retorika „nezadovoljnih“?

Ne možemo se oteti dojmu kako je Marin Le Pen, predvodnica francuske Nacionalne fronte pogodila u samu srž kada je na svom Twitter profilu napisala „Europska unija imat će lošu večer“. Naime, prema djelomičnim rezultatima te procjenama talijanskih analitičara, Pokret 5 zvjezdica (M5S) postaje trenutno najjača politička opcija u Italiji s 32%. Kada promotrimo izborne rezultate po regijama, Pokret 5 zvjezdica osvaja cijeli jug, pogođen visokom stopom nezaposlenosti među mladima, kao i velikim te konstantnim priljevom imigranata. Jačanje utjecaja euroskeptika te desnice u Italiji podsjeća na scenarij odvijan nekoliko godina unatrag u Velikoj Britaniji.

Iako je koalicija desnog centra predvođena strankom Forza Italia Silvija Berlusconija osvojila najviše glasova, niti jedna stranka ili koalicija nema apsolutnu većinu, što dovodi do potencijalne (nove) političke nestabilnosti u Italiji. Slijedi li njemački scenarij, odnosno koaliranje stranke desnog centra sa socijalistima? Postoje dva izgledna scenarija koji će znatno utjecati na buduću političku platformu u Italiji: već navedena koalicija Silvija Berlusconija s Demokratskom strankom lijevog centra što znači kako bi predloženi kandidati za premijera bili Paolo Gentiloni ili predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani ili scenarij u kojem bi nastupila politička nestabilnost, odnosno niti jedna stranka neće ostvariti koalicijski potencijal.

No ime koje bi se moglo pojaviti kao „iznuđeni“ kandidat za premijera je i Matteo Salvini, predvodnika Lige euroskeptika te protivnika otvorene imigrantske politike. Kao i svojevremeno Donald Trump, Salvini koristi slogan „Prvo Talijani“ kako bi se retorički povezao sa svim istinskim zaštitnicima talijanskog identiteta. Iako je svojevremeno bio akter izjava poput „Ljudi iz Napulja smrde“, Salvini u posljednjih nekoliko godina drastično mijenja smjer vlastite stranke, što je potvrda i promjene prvotnog imena Sjeverna liga kako bi se približio svim nezadovoljnim stanovnicima Juga.

Ono što je interesantno za retorički kvalitetnog Salvinija je činjenica kako za vrijeme cijele kampanje odbacuje televizijska sučeljavanja te izlazi na ulice kako bi bio u izravnom kontaktu s ljudima. Iako po mnogo čemu slične europske protestne stranke, odnosno navođenje šireg nezadovoljstva javnosti mainstream strankama koje desetljećima naizmjenice predvode vlastite države, u Italiji fenomen doseže puni potencijal mogućnosti preuzimanja vlasti. No ono što zabrinjava su upravo ta jednostavna rješenja za goruće društvene probleme. Populistički pokreti i stranke mogu postati svojevrsni indikator za nužne društveno političke promjene, ali nikako trajno rješenje. Populistička retorika počiva na strahu te nezadovoljstvu, a ako promislimo kakvi politički sustavi i ideologije vlastite temelje zasnivaju na spomenutim emocijama, s razlogom (moramo) možemo odlučno reći: Make populism small again!

Uskoro opširnije…

 

Matej Brečić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *