Neugodna istina o Žutoprslučkim prosvjedima – Nasilje urađa plodom

Nakon četiri tjedna kaosa u Parizu, i drugdje po Francuskoj, nakon čak nekoliko smrti kao posljedica prosvjeda, čini se da je sveopćem metežu kraj. Francuski predsjednik Macron obratio se javnosti već s trećom važnom objavom. Dok prve dvije nisu urodile plodom, (a podsjetimo, prvotno obraćanje bilo je vezano uz predložen nekolikomjesečni moratorij na uvođenje dodatnog poreza na fosilna goriva, nakon kojeg je uslijedilo obećanje o potpunom odustajanju od ideje), trećom objavom obećan je porast minimalca za 100€, te prestanak oporezivanja prekovremenih sati. Di ćeš Francuze dobiti, nego na socijalni mir, možda su s Hrvatima u rodu.

Bilo kako bilo, teza o mogućem jenjavanju prosvjeda od danas je puko nagađanje, jer isti od početka nije bio jasnih ciljeva. No, ono što valja uočiti u ovom raspletu je bitan detalj: prosvjed je uspio.
Bi li uspio da nije bilo naselja i paleži? Hoće li Macron izaći iz ove priče kao vladar koji sluša bilo naroda, ili kao mekušac koji popušta pod pritiskom? Je li u nasilju ključ? Je li prosvjed uspio jer je bio nasilan? Što je dalje za očekivati?

Čini se da je prosvjed uspio baš zbog kaotičnosti, usred zimske sezone u nekada gradu svjetla. Daljnji valovi nasilja nisu odbacivi u ovom kontekstu, jer ljudi su nezadovoljni zbog više razloga.

Un parfum d’Italie: bez lidera, no uz podršku 72 posto Francuza

Nadalje, slušajući zahtjeve i komentare prosvjednika, najčešća pritužba je varijacija na temu “arogancije” vladajuće elite. Vladajući političari svih zemalja morali bi shvatiti kako je dojam puno važniji od politika i stavova. Vidimo to i na domaćem planu, gdje ista stvar Plenkoviću “ne prolazi”, a predsjednici “prolazi”, odnosno ne uzima se za zlo, ili jednostavno iščezne u magli muljaže, poput ratifikacije notorne Istanbulske. Nije se kazalo zalud, da je Sanader jedini mogao prvi izreći Hristos se rodi. Nameće se zaključak, da je u vremenu relativnog blagostanja, biraču puno važnija vrijednosna, pa čak možda više i osobna identifikacija s vladajućom kastom, nego konkretne politike, što je i shvatljivo. Najveće bune u povijesti nisu se nikada događale zbog imovinskih razlika, nego onih vrijednosnih.

Macron, jasno, ne može mijenjati sebe. Realno gledano, posrećilo mu se na izborima, zbog orkestrirane sabotaže u narodu omiljenog Fillona. Koliko god se potrudio mijenjati svoje politike, biti prijemčljiviji, narodu bliži, čini se da je tipping point upravo prevaljen. Nije naime Pariz slučajno paljen, on je simbol svega onoga krivoga i elitističkoga, u očima prosvjednika. Dozvoljavam si stereotipiziranje: Parižani ne voze automobile, pogotovo ne stare dizele, njima ne smetaju novi nameti. Oni putuju, njima odgovara ukidanje roaminga, neusporedivo više nego nekome iz Puy-En-Velaya, čija djeca neće u istoj mjeri uživati ni u subvencioniranim vlakovima za mlade u ruksak-proputovanjima Europom, kao niti u Erasmus programima. Može li se mržnja i resentiman opravdati u određenim okolnostima? Ne znam.

U svom najrecentnijem obraćanju, u ponedjeljak, 10. prosinca, uz osude nasilja, potrudio se odvojiti, kako kaže, opravdani gnjev, za kojeg je čak priznao da je dublje ukorijenjen nego puka reakcija na najavu poreza na goriva. Priznaje tim povodom i probleme dosada neadresiranih skupina. Iako je video govora, na službenom Youtube kanalu portala L’Obs, koji ga je prvi prenio, dobio duplo više dislikeova nego lajkova, obraćanje Macrona djeluje prvi put dovoljno uvjerljivo, zbog čega djelomično predviđam trošenje prosvjednog momenta. Iako, adresiranjem socijalne problematike, iako zvučao kao novoizabrani predsjednik na samom početku mandata, podsjećao je pomalo na svog prethodnika. A sjećamo se kakav je Hollandeov rejting bio pri kraju mandata. A otišao je tiho, nepopularan, i bez većih nereda i socijalnih turbulencija.

Zaključno, uz prognozu smirenja situacije u Francuskoj, ukazao bih na alarm u ostatku zapadne Europe. Teme prosvjeda mutiraju, a žuta boja nije slučajno odabrana – uočljiva je.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *