Multilateralni susret u Mostaru – alibi diplomacija?

Nepoznavanje protokolarnih pravila izraženo u oslovljavanju moderatorice prilikom izjava sudionika trilateralnog susreta možda je sinonim stanju političke scene u Bosni i Hercegovini. Prema pravilima diplomatskog protokola, terminom „Vaša Ekselencijo“ oslovljavaju se isključivo strani državni predstavnici u državi primateljici, no čini se kako je u Bosni i Hercegovini i to pravilo nešto drugačije. A drugačije je i „pravilo“ izbornog zakona o kojem na sastanku nije bilo riječi.

Glavna tema susreta čelnika Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Republike Srbije u Mostaru, gradu koji je najrelevantniji pokazatelj stvarne situacije u Bosni i Hercegovini, bila je Strategija EU za Zapadni Balkan, odnosno šest vodećih inicijativa za potporu preobrazbi zapadnog Balkana, kako su to u izjavama istaknuli sudionici multilateralnog susreta.  Nažalost, predstavnici triju država, potpisnica Daytonskog sporazuma, nisu se u razgovorima dotaknuli dviju točki – inicijative za jačanje vladavine prava te inicijative za potporu pomirenju i razvoju dobrosusjedskih odnosa. Dolaskom na red „škakljivih“ novinarskih pitanja, koja su, s razlogom, bila ograničena na samo tri, teza o prijateljskim državama pala je u vodu.

U diplomaciji se, kurtoazno, nazivanje odnosa među državama „prijateljskim“ koristi za označavanje odnosa koji i nisu baš najbolji, a to i jest realna karakterizacija odnosa između ove tri države. Možda jednog dana ove susjedne države postignu stupanj dobrosusjedskih odnosa, ali kao što je Bakir Izetbegović naglasio, ne za vrijeme izbornih kampanja.

Svakako, ne treba umanjiti vrijednost tema o kojima se na sastanku razgovaralo. Međunarodni odnosi počivaju na ekonomiji, odnosno interesima, a ne na ljubavi te su potrebne inicijative i konstantni pregovori u sferi gospodarske diplomacije, što posljedično zahtijeva i razvijenu zajedničku infrastrukturu. Međutim, za sve odnose postoje i preduvjeti oko kojih tri države u dvadeset i tri godine, od potpisivanja Daytonskog sporazuma, nisu uspjele postići konsenzus.

Za Republiku Hrvatsku elementarno pitanje trebalo bi biti ono izbornog zakona jer direktno utječe na Hrvate u Bosni i Hercegovini, ali nažalost o njemu se ne razgovara ni bilateralno, a ni u Mostaru, multilateralno. Republika Hrvatska potpisnica je Daytonskog sporazuma i jamac njegove provedbe te navedeno ne može biti okarakterizirano kao unutarnje pitanje Bosne i Hercegovine i miješanje u unutarnje poslove druge države. Sporni zakon nije u skladu s Daytonskim sporazumom, što znači da se Daytonski sporazum ne provodi ispravno. Činjenica da član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, gospodin Mladen Ivanić, koristi jasniju retoriku od one koju čujemo od strane Hrvata te ujedno jasnije shvaća ozbiljnost situacije i implikacije u cijeloj međunarodnoj zajednici koje ovaj slučaj pokreće, navodeći kako je situacija ozbiljnija nego što izgleda i kako na nju upozorava već godinu dana, ne može se promatrati kao pozitivna.

Republika Hrvatska je, de iure, u najpogodnijem položaju od sudionica trilaterale, međutim je li de facto tako? Možda je na to pitanje svojim nastupom i danas, ponovno, odgovorio Aleksandar Vučić.

Vratimo se na početak i tezu da protokolarni propust oslikava stanje u Bosni i Hercegovini s retoričkim pitanjem. Je li članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine bitnije da budu oslovljeni visokom titulom koja im ne pripada ili što od ovog sastanka ima jedan običan građanin Mostara koji ne može ostvariti svoje biračko pravo?

 

Nevena Bjeliš

1 thought on “Multilateralni susret u Mostaru – alibi diplomacija?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *