Muellerovo izvješće – tresla se brda rodio se miš? Ili ipak ne?

Na svjetskoj političkoj (i sigurnosnoj) pozornici jedan je događaj zauzeo glavni položaj i većinu pozornosti, a to je nesumnjivo Brexit. Jedan je ostao u sjeni Brexita (barem sa stajališta prosječnog Europljanina), ali isto tako nije ništa manje važan za svjetsku politiku (i sigurnost), a to je izvješće posebnog tužitelja Roberta Muellera, bivšeg ravnatelja FBI-a, čovjeka iznimno visoke reputacije i integriteta koji je od strane zamjenika Glavnog državnog odvjetnika SAD-a Roda Rosensteina imenovan s jednim ciljem – izvršiti neovisnu i stručnu istragu o potencijalnom miješanju ruske vlade u američke izbore 2016. godine na kojima je za predsjednika Sjedinjenih država izabran Donald Trump, odnosno točnije bio je nadležan provoditi istragu potvrđenu od tadašnjeg ravnatelja FBI-a Jamesa Comeya u iskazu pred kongresnim odborom 2017. godine i uključuje: „(i) povezanost i/ili koordinaciju između ruske vlade i pojedinaca povezanih s kampanjom Donalda Trumpa i ii) svako pitanje koje je proizišlo ili će proizići izravno iz istrage…..“

Priča o ruskoj umiješanosti u američku izbornu kampanju, a ponajviše u onom difamacijskom dijelu u kojem je glavni cilj bio diskreditirati Trumpovu protukandidatkinju Hillary Clinton, seže još iz 2016. godine, još prije završetka izbora, kada su počele curiti prve informacije, ne samo o umiješanosti ruske vlade (što je već postalo nesporno i to su svjesni i vrapci na grani), već i o potencijalnom dosluhu („collusion“) visokorangiranih suradnika Donalda Trumpa s pripadnicima ruske vlade i njihovih obavještajnih službi. Neovisni tužitelj je imenovan nakon traženja kongresnika iz redova Demokratske stranke, a kratko nakon što je Donald Trump otpustio dotadašnjeg ravnatelja FBI-a Jamesa Comeya, koji je prethodno pod svijetla javnosti došao otvaranjem istrage protiv Hillary Clinton u aferi koja je vezana za korištenje privatnog e-mail poslužitelja u službene svrhe dok je obnašala dužnost Državne tajnice SAD-a, a sve to svega nekoliko dana prije izbora. Otpuštanje ravnatelja FBI-a tijekom obnašanja mandata nije uobičajena praksa pošto FBI uživa dugogodišnju i neokaljanu reputaciju stručnog, neovisnog i u potpunosti politički neovisnog dijela Ministarstva pravosuđa te je upravo da se očuva takav status i reputacija mandat ravnatelja FBI-a postavljen na čak deset godina te su upravo to određeni politički čimbenici u SAD-u smatrali činom ometanja pravde („obstruction of justice“), a i samo po sebi i laiku pobuđuje određenu sumnju.

Robert Mueller je imenovan posebnim tužiteljem prije nepune dvije godine, a prije nekoliko dana je izišla prijelomna vijest u američkim medijima, vijest za koju mnogi smatraju da će odlučiti sljedeće predsjedničke izbore, a to je činjenica da je Robert Mueller dovršio svoje izvješće i uputio ga Glavnom državnom odvjetniku Williamu Barru, sukladno standardnoj proceduri. Iako se na prvu čini da je to epilog cjelokupne dvogodišnje trakavice, stvarnost je potpuno drugačija – ovaj čin je otvorio neka potpuno nova pitanja na koja ćemo teško još pronaći odgovor. Naime, najkraće i najjezgrovitije rečeno, istraga posebnog tužitelja Roberta Muellera se vodila oko dva glavna pitanja – „collusion“ (je li postojao dosluh između osoba iz kampanje Donalda Trumpa i predstavnika ruske vlade) i „obstruction of justice“ (ometanja pravde, odnosno je li sam Donald Trump pokušao omesti pravdu smjenjivanjem s položaja određenih osoba poput ravnatelja FBI-a Jamesa Comeya, kao i pitanja vezana oko procesa protiv bivšeg predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna i ostalo). Nakon nepune dvije godine posebni tužitelj Mueller je dovršio svoje izvješće, ali ono nije javno objavljeno, već je jedini javnosti poznati dokument vezan za to pitanje pismo Glavnog državnog odvjetnika Barra upućeno predsjednicima, odnosno članovima odbora za pravosuđe Senata i Kongresa u kojima William Barr na nepune četiri stranice (iako je u javnost izašla informacija kako izvješće ima preko 300 stranica!) navodi skraćeno koji su zaključci posebnog tužitelja.

Iako je predsjednik Trump vrlo brzo na Twitteru objavio: „No Collusion, No Obstruction, Complete and Total EXONERATION.“ („Nema dosluha, nema ometanja, potpuno i totalno oslobođenje od optužbi.“), istina je ipak nešto drugačija. Naime, prema pismu Williama Barra jasno je kako posebni tužitelj Mueller nije pronašao dokaze o dosluhu predsjednika Trumpa ni osoba iz njegove kampanje s ruskom Vladom, dok oko pitanja ometanja pravde situacija nije tako izričita, odnosno točno je rečeno kako tužitelj nije zaključio je li promatrano ponašanje tvori ometanje pravde, a posebno kada se uzme u obzir sljedeća rečenica: „Posebni tužitelj utvrđuje kako <<ovo izvješće ne zaključuje da je predsjednik počinio kazneno djelo, također ga od te sumnje ne oslobađa>> („while this report does not conclude that  the President committed a crime, it also does not exonerate him“).

Kod ovog zaključka i najvažnije rečenice koju ni Glavni državni odvjetnik u svom pismu zbog značaja nije mogao zaobići je jasno kako to pitanje, iako posebni tužitelj nije podignuo optužnicu, nije u potpunosti razjašnjeno i postoje određene nedoumice, ali o tim nedoumicama nećemo moći ništa razjasniti dok ne vidimo cijelo izvješće (barem u onom dijelu koji po zakonu može biti objavljen). Što se tiče javne objave cjelovite, odnosno pročišćene verzije izvješća, jasno je kako je većina javnosti naklonjena opciji da se to izvješće objavi. Primjerice, predsjedavajuća Zastupničkog doma Kongresa Nancy Pelosi (iz redova Demokratske stranke) je jasno rekla: „Hvala gospodine Glavni državni odvjetniče, ne trebaju nam vaše interpretacije, pokažite nam izvješće i možemo sami izvući zaključke.“ Sam predsjednik Trump je rekao kako ne bi imao ništa protiv javne objave predmetnog izvješća. Glavni državni odvjetnik Barr je izjavio kako će verzija izvješća ugledati svijetlo dana unutar „tjedana, a ne mjeseci.“ Iako praktično nijedan glavni akter javno nema ništa protiv objave izvješća, važno je istaknuti kako je američki Senat glasovima senatora iz redova Republikanske stranke odbio prijedlog koji je trebao biti upućen Glavnom državnom odvjetniku, a ticao se javne objave izvješća.

Prema važećim zakonskim propisima, izvješće posebnog tužitelja nije namijenjeno za javnu objavu već je namijenjeno samo za Glavnog državnog odvjetnika (28 Code of Federal Regulations Part 600 – GENERAL POWERS OF SPECIAL COUNSEL), a odredba glasi: „At the conclusion of the Special Counsel’s work, he or she shall provide the Attorney General with a confidential report explaining the prosecution or declination decisions reached by the Special Counsel.” (prijevod: “Na kraju rada posebnog tužitelja, on ili ona će podnijeti Glavnom državnom odvjetniku tajno izvješće koje objašnjava optužnice ili odluke o odbijanju optužnice do kojih je došao posebni tužitelj.”) Sukladno tome, ne postoji nikakva pravna obveza Williama Barra za javnom objavom izvješća, ali sam posebni značaj cijelog slučaja i iznimni javni interes nalažu suprotno. Iako se radilo o standardnoj proceduri, sama tema i povod cijelog slučaja je u potpunosti nestandardna i zahtjeva drugačiji pristup u kojem je javni interes ispred forme i procedure.

Iako će mnogi tvrditi kako je sama istraga bila beskorisna i predstavljala bacanje novca, istina je drugačija. Naime, već tijekom trajanja istrage došlo je do više optužnica, a do danas već i presuda protiv više visokorangiranih osoba. Primjerice, kratkotrajni šef kampanje Donalda Trumpa iz 2016. godine Paul Manafort (koji je, nota bene, u jednom razdoblju djelovao kao savjetnik/lobist Stranke regija svrgnutog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča) je osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Tu su također od važnijih slučajeva i slučaj bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, bivšeg osobnog odvjetnika predsjednika Trumpa Michaela Cohena, bivšeg Manafortovog poslovnog suradnika Ricka Gatesa itd.

Ne ulazeći u navode iz pisma Williama Barra, kao ni dijelova izvješća Roberta Muellera u koje imamo uvid, kao ne ulazeći ni u čiju krivnju, jedna je činjenica jasna – u predsjedničke izbore u Sjedinjenim državama 2016. je postojao vrlo jak i značajan upliv stranih vlada, a sastojao se ponajviše od difamacijskih kampanja, plasiranja „fake newsa“ i korištenja raznih „botova“ u komunikaciji na društvenim mrežama kako bi se mijenjalo javno mnijenje birača u Americi. Iako to nije nikakva novost, ovo je prvi put da je takva djelatnost izazvala toliki efekt i tolike reakcije i time je otvorena jedna potpuno nova stranica u takvoj vrsti hibridnog (cyber) rata i miješanja u demokratske procese druge zemlje.

Posebno je značajno to da postoji visoka vjerojatnost da su predstavnici jedne vlade koja u svojoj zemlji uspješno demokraciju i demokratske procese „drži pod kontrolom“ (blago rečeno) pokušali ući i djelomično kontrolirati demokratske procese druge zemlje koja njeguje demokraciju i slobodu kao sastavni dio svog identiteta i koja je kao takva primjer brojnim drugim zemljama. Vlada Sjedinjenih država i svi građani SAD-a moraju prepoznati ove opasnosti i adekvatno na njih odgovoriti, kvalitetnim mehanizmima i boljom zaštitom i ne dozvoliti da itko ikada više kompromitira sustav koji je toliki dugi niz godina građen i unaprjeđivan.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *