L’ultimo bacione: oportunistički kraj talijanske vlade koja je i pri svom začetku osuđena na propast

Talijanski mediji kao da su se natjecali u što kreativnijim naslovnicama dnevnih i tjednih izdanja posvećenih naravno novom (potencijalnom) padu talijanske vlade. Najdalje je svakako otišla la Repubblica koja na naslovnicu stavlja fotografiju potpredsjednika vlade Mattea Salvinija dok ljubi krunicu uz natpis L’ultimo bacione (posljednji poljubac).

Natjecanje u proteklim danima nije primjetno samo kod novinara i glavnih urednika već i kod samih začetnika nove i očekivane talijanske političke krize. Retorički sukob u talijanskom parlamentu otkriva nam puno toga – Giuseppe Conte u javnom nastupu promišlja i djeluje na ciceronski način, dok Matteo Salvini, nakon nešto nepovoljnijeg parlamentarnog scenarija za Ligu, kreira status žrtve što karakterizira populističku retoriku. 

Već spomenuti Ciceron dao je svoj život za mores maiorum i za moralni zakon. S vremena na vrijeme u svojem javnom životu Ciceron je bio pomalo neodlučan; međutim, na kraju je utjelovio staru uzvišenu rimsku vrlinu. Taj uzor vrline opstaje u konzervativnoj svijesti. Roma immortalis ipak nije isprazna hvala.

O važnosti implementiranja kreposti u politički, odnosno javni život pisali su grčki filozofi, uz Aristotela i Platona kao predvodnike, zatim kršćanski pisci uz naglasak na Augustina i Tomu Akvinskog, ali i Ciceron kao predvodnik Rimske Republike ne sluteći kako će i nakon dvije tisuće godina upravo on biti temelj istinskog javnog i političkog djelovanja.

Kako se god o Ciceronu sudilo, slava njegove rječitosti ostaje nepromijenjena. O veličini Cicerona, u retoričkom, ali i političkom kontekstu najbolje progovara citat slavnog retora Kvintilijana: Cicerona bih ja odrješito metnuo uz Grke. U njega je snaga Demostenova, punoća Platonova, umiljatost Izokratova. Što je u pojedinih bilo najbolje, to je on sebi ne samo naukom prisvojio, već je većinu, pače sve vrline sam iz plodnoga umoga svoga razvio. Jer, da govornim s Pindarom, on ne skuplja kišnice, već se razlijeva od živa vrtloga, a to je dar Providnosti, u čem bi govornička vještina svu svoju snagu morala kušati.

Oportunistička opstrukcija vlade pretvara se u politički salto mortale

Liga je predstavila zahtjev za izglasavanje nepovjerenja vladi i među ljudima je poticala taj svoj zahtjev. Sada čitam da je Liga taj zahtjev povukla. Ovaj institucionalni put sam je po sebi kompliciran, a ako se poštuju institucije, onda se ne možemo služiti trikovima, taktikama i verbalnim preokretima koje teško razumijem. Ako postoji manjak hrabrosti, nemojte se brinuti jer ću je ja preuzeti pred ljudima koji nas gledaju. Primam na znanje da Salviniju, koji poslije 3. lipnja nije više shvaćao koncept odane suradnje, manjka hrabrosti da na sebe preuzme odgovornost za svoje ponašanje. Idem u Quirinale podnijeti ostavku! – navodi premijer Conte nakon nepromišljene odluke Salvinija i Lige da glasuju o povjerenju vladi, politički prijedlog koji su povukli (pre)kasno. 

Iako nikad veća podrška javnosti (pojedine ankete daju preko 40% podrške Salviniji) ovaj politički neuspjeh završava s negativnim posljedicama za Ligu. Do prije nekoliko dana je izgledalo kako Salvini ide prema apsolutnoj moći, u zapadnim demokracijama nezamislive samostalne vladavine bez (po njih) suvišnih oportunističkih koalicija. No, na kraju dana javno mnijenje na kraju uvijek presudi te postaje sukreator političkih pobjeda. A ono je danas ipak na strani ciceronskog Contea.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *