Komunikacijska strategija Milana Bandića: ‘delanje’ kao glavna sastavnica populističke retorike

Dok će pitanje ‘Tko je bio zagrebački gradonačelnik prije Milana Bandića?’ i za vrsne poznavatelje političkih pitanja u Hrvatskoj stvoriti određene probleme (riječ je o Marini Matulović Dropulić), za Milana Bandića ni u šestom mandatu nema odmora već samo – delanje. Upravo je riječ ‘delanje’ jedan od segmenata populističke retorike kojom se uspješno koristi godinama te koja je omogućila rekordni šesti mandat.

Milan Bandić kvalitetnim spajanjem etosa i patosa te mnoštvom argumentacijskih pogrešaka neiskusnog pojedinca u auditoriju može uvjeriti u kvalitetnu argumentaciju izrečenih tvrdnji. Naime, analiziramo li izrečene tvrdnje za vrijeme te nakon predizborne kampanje 2017. godine pronalazimo isključivo tvrdnje uz zadršku na preliminarnoj argumentaciji – odnosno detektiranje problema, no bez iznošenja rješenja za izrečeni problem.

Tijekom 16 godina provedenih na gradonačelničkoj funkciji, Bandić je izgradio karakterističan govornički stil – izjednačavanje sebe s izbornim programom, ali i vještinu snalaženja pred pitanjima novinara koja bi za većinu političara bila pogubna. I dok se pojedini politički analitičari ograđuju od objašnjenja fenomena popularnosti Milana Bandića, odgovor se nametnuo sam po sebi, a riječ je naravno o populističkoj retorici, ali i kvalitetnim spajanjem etosa patosa. Kako bi shvatili snagu spoja etosa patosa kao najmoćnijeg sredstva uvjeravanja, potrebno se vratiti kroz povijest do osobe zaslužne za definiranje te analizu napisanih segmenata.

Aristotel ističe kako govornik tj. retor, mora demonstrirati zdrav razum, dobar moralni karakter te dobru volju, a navedene objedinjene kvalitete naziva etosom. Nadalje, prema Aristotelu vjerovanje autoritetu govornika označava ujedno i vjerovanje da je kompetentan u tematici koju izlaže. Tako se razvija naklonost javnosti prema govorniku, javnost postaje aktivnija za vrijeme samih govora te u konačnici dolazi do uvjeravanja javnosti. Upravo zato Aristotel smatra kako je karakter govornika najsnažnije sredstvo uvjeravanja.

Aristotel kaže da zdrav razum sugerira da je govornik kvalitetno pripremljen ili dovoljno kompetentan za temu koju izlaže. Dobar moralni karakter možemo otkriti svjesno ili pak nesvjesno jer svaki argument sugerira javnosti određene osobine govornika ili retora. Karakter govornika oslikava se upravo u onome što govori ili poduzima. Kao zadnju sastavnicu Aristotel otkriva dobru volju govornika koji koristi jezik prilagođen određenoj interesnoj publici kako bi efekt uvjeravanja u argument bio učinkovit. Isto tako, vješt govornik daje objašnjenja ili primjere kada procijeni da je potrebno ili pak prenosi vlastiti entuzijazam publici kojoj se obraća. Upravo zahvaljujući trima navedenim sastavnicama, govornik postaje vjerodostojan široj javnosti.

Možemo li za Milana Bandića tvrditi kako je riječ o vjerodostojnom političaru? Iako odgovor proizlazi iz formulacije samog pitanja, u današnjem političkom diskursu postoji problematika o mogućnosti procjene ‘vjerodostojnosti’ čitave političke scene. No, ono što možemo tvrditi jest činjenica kako Milan Bandić vlastiti etos dovodi do ‘političkog savršenstva’, odnosno na temelju etosa proizlazi politička superiornost nad ostalim političkim akterima na zagrebačkoj sceni.

Populizam kao otvoreno sredstvo za pobjedu

Bandić, za razliku od Živog zida, ne pokušava zatomiti vlastitu populističku retoriku, već upravo suprotno – čestim naglašavanjem daje svoj doprinos u jačanju samog populizma. Glavne odrednice retorike Milana Bandića su populističke izjave poput: „Nemam vremena, idemo delat!“. Populistička retorika postaje sredstvo za pobjedu jer je riječ o ‘bezbolnijoj opciji’ mobilizacije šireg glasačkog tijela. I na tome ne misli stati, za razliku od nekih europskih populista koji su dolaskom na vlast uvelike transformirali vlastitu retoriku. Razlog pronalazimo i u komunikacijskim smjernicama kojim je izjednačio sebe kao osobu sa vlastitim predizbornim programom, vlastitom strankom ili gradonačelničkom funkcijom.

Primaran fokus je uvijek na Milanu Bandiću, na ‘delanju’ koje nema kraja, koji je u Sesvetama na otvaranju novog vrtića u 7:15, a već u 7:30 u stožeru stranke saziva konferenciju za medije kako bi kritizirao novu poreznu reformu. Kreiranjem takve komunikacijske paradigme postaje ‘spasitelj’ građana te pomoć ‘malom čovjeku’ u moru korumpiranih te neiskrenih političara. Dovoljan argument o kvalitetnoj, odnosno dobro prihvaćenoj retorici Milana Bandića jest upravo rezultat – rekordan šesti gradonačelnički mandat.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *