Koji je politički smisao objava Kolinde Grabar Kitarović na društvenim mrežama?

S razvojem Interneta i društvenih mreža uvelike su se promijenili i načini komunikacije na privatnoj, ali i na poslovnoj razini. Navedeno podrazumijeva i promjene u načinu političke komunikacije. Svjetski trendovi komuniciranja političara i birača preko raznih društvenih mreža nisu zaobišli ni Hrvatsku. Komunikacija preko društvenih mreža razlikuje se od standardne marketinške komunikacije jer komunikator postiže osjećaj bliskosti u međusobnoj interaktivnoj komunikaciji. Internet je sredstvo komunikacije koji objedinjuje i sadrži svojstva mnogih medija, a upravo je po svojstvu interaktivnosti različit od ostalih medija. Na Internetu nismo samo promatrači ili konzumenti informacija, nego smo ujedno i aktivni sudionici, odnosno stvaratelji i prenositelji informacija. Upravo stoga ne iznenađuje da je Internet postao i sredstvo svakodnevne političke komunikacije. Je li takva komunikaciji ujedno i funkcionalna i/ili etički dimenzionirana, ostavlja se otvoreno (diskutabilno) pitanje.

Online su, po jednom domaćem istraživanju, više od tri milijuna hrvatskih građana. Svaki treći Hrvat ima vlastiti korisnički Facebook profil, gotovo svaki novinar i opinion maker koristi Twitter, a broj korisnika Instagrama svakim danom je u porastu. Političari koriste društvene mreže kako bi se sustavno približili biračima i pridobili njihovu naklonost. Jedna od dominantnih političkih ličnosti, koja u velikoj mjeri koristi društvene mreže, jest upravo predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, čiju prisutnost uvelike komentiraju građani na društvenim mrežama.

Koliko je ona u svojoj komunikaciji s građanima uspjela ili nije, o tome postoje različita mišljenja. No, za primijetiti je kako ona verbalnu komunikaciju uvelike potkrjepljuje brojnim fotografijama pa pojedini internet albumi, poput onoga koji se odnosi na trenutke kroz treću godinu mandata, sadrže i preko 200 fotografija.

Dosta kritika, kada se radi o njezinom političkom komuniciranju putem društvenih mreža, osobito od strane medija, usmjereno je upravo prema određenim aspektima takve političke komunikacije. Svaka njena nova objava postiže reakcije u obliku lajkova i komentara, od pozitivnih, do izrazito negativnih: od Vile Velebita do naslikavanje umjesto konkretnih mjera. Unatoč podjelama pri percepciji građana na objave brojnih fotografija, galerija njezinih fotografija impresivna je te predstavlja dobar pokušaj komunikacije s narodom  uz aktivnosti koje poduzima u svrhu boljitka same zemlje. Ipak, ono što njenoj komunikaciji nedostaje jest više komuniciranja o načinima i mogućnostima rješavanja aktualnih problema. Prikazivanje fotografija s različitih putovanja ili fotografija s državnicima nije ono što narodu nudi osjećaj sigurnosti kako je upravo ona sposobna riješiti goruće društvene i gospodarske probleme.

Iako nema veće formalne ovlasti, Predsjednica može inicirati, poticati i voditi dijalog vezan uz problematiku i gospodarsko stanje u zemlji. Ujedno bi time izvršavala i svoja predizborna obećanja, odnosno umanjila negativan trend vlastitog imidža. Naglasak je na kondicionalu jer, usprkos manjku dijaloga o određenim problemima, uspjela je izgraditi jak imidž i prepoznatljivost. Aktivnostima predsjednice na društvenim mrežama upravlja tim stručnjaka i svaka objava na službenoj zapravo je službeni stav Ureda Predsjednice, stoga se o tome treba voditi računa i prije kreiranja samih objava.

No što je sa svrhovitošću objava na društvenim mrežama? Objave bi trebale imati svrhu, odnosno unaprijed definiran cilj (reakciju). Bez obzira na količinu reakcija, njezine objave trebaju biti u skladu s visokom dužnošću koju obnaša. Ako uistinu želi vratiti stari značaj instituciji Predsjednika Republike, Kolinda Grabar- Kitarović treba više pažnje obratiti na svrhovitost u punom smislu te riječi. Previše neformalnih objava samo minimalizira njenu funkciju te potvrđuje sliku Predsjednika kao figure, što naposljetku negativno utječe i na budućnost, odnosno idućeg predsjednika/icu.

Ipak, brojni pratitelji njenu komunikaciju putem društvenih mreža odobravaju, usprkos brojnim kritikama usmjerenih na populizam, što posebno dolazi do izražaja 2016. godine, kada je na Facebook stranici objavila susret s reprezentacijom s Europskog rukometnog prvenstva. Tih sedamnaest sekundi rukovanja s rukometašima pregledano je 627 tisuća puta, komentirano 1200 puta te lajkano 38 tisuća puta.

Današnja percepcija fanova, odnosno njihova postreakcija na objave ponekad prelazi granice klasičnog odobravanja. Neobične reakcije, posebno karakteristične za društvene mreže, zapravo su odraz hrvatske autoritarne političke kulture. Predsjednica radi ono što bi političari trebali raditi, tj. intenzivno koristi sve dostupne alate, izravno komunicira s građanima, koristi kratke i brze poruke, unosi ogromnu količinu pozitivnih emocija (iskazivanje ljudske topline, osmijeh, direktnost).

Kombinacijom modernog pristupa s tradicionalnim aspektom koji je u ovom dijelu Europe prilično popularan i prihvaćen, poput  masovnih obilazaka gradova i sela, izmještanje ureda, rukovanja, pozdravljanja te izravni doticaj s građanima Predsjednica zapravo demostrira sastavni dio vlastite političke funkcije.

Pretpostaviti je kako velika količina odobravanja proizlazi iz činjenice da ona sa svima i o svemu može razgovarati. Iako joj istraživanja u komparaciji s popularnošću prvih godina mandata njenog prethodnika nisu baš naklonjena, bivši predsjednik Ivo Josipović je dokaz kako popularnost u istraživanjima  ne znači previše u predizbornoj utrci. Imajući na umu kako je hrvatska nacija zapravo nacija kratkog pamćenja i loše političke kulture odnosa prema svemu bivšem, Kolinda još ima dovoljno vremena da ostane zapamćena.

Iako je obećala da će biti predsjednica svih nas („Svi ste vi moji“), njena popularnost dolazi do izražaja kod isključivo manje skupine beskompromisnih fanova. Gubitak popularnosti možemo tražiti u činjenici kako upravo Predsjednica indirektno podržava podjelu „mi ili oni“, što bi na slijedećim izborima moglo predstavljati direktnu opasnost.

Koliko je politička komunikacija predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović preko društvenih mreža  pomogla njoj kao ženi u politici u samom vrhu politički dominantnih figura u kojima još uvijek prevladavaju muškarci, evaluirati će na idućim izborima. Kada se radi o Kolindi Grabar- Kitarović oučavamo polarizirajuću komunikaciju, odnosno gradnju dvije snažne skupine građana: stanovnici koji je podržavaju i oni koji su oštro protiv nje. Svaka njena objava izaziva jake reakcije, bez obzira na pozitivni, odnosno negativni predznak te u tome pronalazimo dominaciju nad ostalim korisnicima društvenih mreža u političke svrhe.

Možda je temelj njezine dominantnosti upravo u tome što popunjava ono mjesto koje narod traži, te komunicira na tako blizak način koji izaziva vrlo jake i personalne osjećaje kod ciljanih skupina, a znamo da je emocija pokretač u svemu, pa čak i u politici.

Ivana Milas

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *