Kako je Gordan Maras od pokušaja postizanja retoričke superiornosti postao tek – isprazan stalker?

Kao i kod same retorike kao cjeline, argumentacija započinje s izučavanjem te analizom u antičkoj Grčkoj. Pronalazimo podatak da argumentacija dominira u sudskoj retorici kao nosiocu ondašnje retoričke snage, potom u znanstvenoj, te u sveučilišnoj nastavi. Argumentaciju pronalazimo i u svim važnim državničkim, odnosno upravljačkim odlukama, kao i u trgovinskim sporazumima. Iako je naizgled definiranje argumentacije kao segmenta retorike različito kod svjetskih teoretičara, svima je zajedničko da argumentacija počiva na tvrdnji i potkrijepi koje stvaraju vjerodostojnost argumentacije pred širim auditorijem.

Aristotelova premisa kako se povjerenje auditorija mora graditi na argumentaciji, a ne na subjektivnom uvjerenju u govornikovom karakteru inicira zaključak kako je osnovno načelo argumentiranja zapravo načelo razuma – logos, koji uvelike nedostaje u javnim nastupima Gordana Marasa. 

Povijest nas uči kako vješt govornik koristi retoriku za manipulaciju širih masa te ostvarenje vlastitih, prečesto pogrešnih, vizija.

Upravo zbog sustavnog zanemarivanja kvalitetne argumentacije u današnje vrijeme pojam retorika ali i funkcija iste gube izvorni smisao – onaj gdje bi retor trebao tragati za istinom. Svjedoci smo negativne percepcije javnosti glede termina retorika jer nas povijest uči kako vješt govornik ili retor upotrebljava retoriku za manipulaciju širih masa te ostvarenje vlastitih, prečesto pogrešnih, vizija. Spomenuta percepcija potkrepljena je i u Klaićevom Rječniku stranih riječi (1981: 1160) gdje druga teza pod pojmom retorika sugerira: “lijepe, no besadržajne riječi; prazne riječi, praznorječje“.

Biraj Marasa? Načelo protuslovnosti (principium contradictionis), prema Aristotelu, temeljno je načelo mišljenja prema kojem ništa ne može istodobno biti i ne biti. Upravo u ovoj simplificianoj, a opet prečesto nedostižnoj definiciji načela protuslovnosti nalazi se i temelj političkog diskursa Gordana Marasa – potreba za isticanjem retoričke superiornosti koja to jednostavno nije.

Simplificirano, birati Marasa zbog diskreditiranja pojma i smisla retorike bilo bi apsolutno pogrešno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *