Kako je biti lijepa i uspješna političarka na domaćoj sceni?

Kada ste čitali o tome kako se netko od naših političara obukao? Ili u kakvom je kaputu bivši predsjednik nekoga dočekao? Što znate o ženama koje se bave politikom na domaćoj sceni?

Gotovo ni jedna društvena djelatnost danas nije u takvoj mjeri istovremeno privlačna i odbojna, hvaljena i kritizirana, veličana i podcjenjivana kao politika.

Nitko ne voli kritiku, a politika i političari najmanje od svih. Sigurna sam da ni mediji ne vole kritiku. Ipak, i mediji i politika kao dio javne sfere i političke komunikacije, mogu biti uspješni i voditi uspostavi zdravog društva, samo ako su podložni kritici. Zbog medijatizacije politike mediji su postali autonomna društvena institucija, i to ona koja ima moć sukreirati političku stvarnost. Nekada su bili isključivo prijenosnici informacija, dok danas imaju značajnu, ključnu i rekla bih presudnu ulogu u konstruiranju društvene stvarnosti.

Redovito kada se održavaju neki od izbora nameće se tema o participaciji žena i mediji tome pridaju veliku pažnju – što je dobro. Međutim, mora se priznati da je nezamislivo da mi u 21. stoljeću još moramo zakonski inzistirati na listama, odnosno „kvotirati“ žene.

Prema nekim istraživanjima značajan postotak građana smatra da su žene u našoj državi još uvijek diskriminirane u javnom i političkom životu, a kao najčešće razloge tomu navode predrasude prema njima i opterećenost obiteljskim obvezama. Podzastupljenost žena u političkim tijelima odlučivanja je fenomen o kojem su napisani mnogi znanstveni radovi. Kroz Ustav, Zakon o ravnopravnosti spolova, Nacionalne planove o poboljšanju rodne ravnopravnosti te Saborske odbore, Republika Hrvatska institucionalizira ideju rodne ravnopravnosti.

Pravila koja se donose karakteristična su za sve nivoe vlasti pa tako postoje i županijske koordinacije i povjerenstva za ravnopravnost spolova. Ravnopravnost spolova je temeljno pravo, jedna od najvećih vrednota, ne samo Hrvatske, nego i Europske unije i bitan je preduvjet za postizanje društvene kohezije. Iako statistički nisu manjina, žene su vrlo često tretirane kao da jesu. Marginalizira ih se i nameće da nije primjereno ženskoj prirodi i ženskom duhu da bude istaknut kao nositelj promjena, da odlučuje ili da vodi. (Pre)Često se žene promatra isključivo kroz bračni status i status majke što je poražavajuće za hrvatsko društvo. Proizlazi da je politika kao racionalna djelatnost teritorij rezerviran za muškarce, dok emocije koje su u ženskoj prirodi generalno nešto naglašenije i spadaju u privatnu sferu – obilježavaju ženski teritorij čineći naizgled jaz između „neracionalnih“ žena i politike. No, upravo tome na određeni način uvelike pridonose i mediji, a interesantno je kako mediji žene u politici uistinu ne percipiraju jednakopravnima, štoviše, o ženama koje su aktivne u politici znamo vrlo malo ili ono potpuno nebitno.


Kada ste čitali o tome kako se netko od naših političara obukao? Ili u kakvom je kaputu bivši predsjednik nekoga dočekao? Što znate o ženama koje se bave politikom na domaćoj sceni? Osim nekolicine članaka o tome koje su najljepše, koje su mlađe, čiju odjeću nose, koliko su skupe njihove torbe, nakit, broševi ili čime se bave njihovi muževi – vjerojatno ništa. Tu je još nezaobilazan faktor – pitanje „tko je koju od njih negdje postavio?“ Same, svojim radom, sigurno nisu dospjele u politiku. Kada govorimo o ženama u politici jedan od najvećih stereotipa je taj da politički identitet žena crpi isključivo iz odnosa s muškim mentorom. Vrlo često izvještavanja i pisanja o ženama u politici izgledaju trivijalno. Guglate li samo ime neke od naših sadašnjih ili prijašnjih političarki naići ćete na ovakve naslove: „

Ljepša strana Sabora

Obnovio sam stan mužu Anke Taritaš

Josipa Rimac pozirala u zagrljaju arhitekta

Rastava godine – Marko Marinović i Ingrid Antičević

Privatni život Jadranke Kosor uzbudljiviji od Severininog

Marijana Petir otkrila svoje tri najveće ljubavi

Bruna Esih dama koja je u Sabor unijela život – uspon žene koja obećava lustraciju

Veliku većinu članaka uokviruju ovakvi naslovi. Ako znamo da mediji imaju moć agende odnosno nametanja tema i moć „framing-a“ (stavljanja konteksta u određene okvire) onda se postavlja pitanje jesu li i oni sukreatori poimanja žena samo kao ukrasa u politici. Jeste li ste se ikad pitali – plaču li političari? I kome bi to uopće trebalo biti zanimljivo u sferi posla kojom se bave političari? U emisiji „Nedjeljom u 2“ u kojoj je gostovala kandidatkinja za predsjednicu Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarovića voditelj joj je postavio pitanje : „Kada plačete? Plačete li ikad? Što vas može rasplakati? Kada ste zadnji put plakali?!

Ovakav pristup medija ženama u politici je – za plakanje.

Biti prosječno lijepa i uspješna žena u hrvatskoj politici nije nimalo jednostavno, svjedoče tome i česti šovinistički ispadi kojih smo se u javnost nagledali i naslušali. Onih za koje ne znamo, vjerojatno ima i više. Privatan život i nečiji izgled može biti pravi mamac nevolja za političarke jer predstavlja konstantan podsjetnik na čudan izbor političarki da privatni život podrede javnoj misiji i vještinama upravljanja društvenim poslovima.

I sve dok se kao društvo ne obaziremo na sustavne propuste u vrijeme izbornih kampanja kao ni na medijsku interpretaciju žena u politici, ne možemo očekivati promjene. Da bismo mijenjali ono što ne valja – potrebno je na to ukazivati i sporne stvari konstruktivno kritizirati. Jer kritika koja je dobronamjerna, istinita i argumentirana može biti samo na boljitak cjelokupnog društva.

Ivana Milas

3 thoughts on “Kako je biti lijepa i uspješna političarka na domaćoj sceni?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *