Izravno s premijerom – kako je Plenković izdominirao izabrane novinare

Prvi put u mandatu premijera Plenkovića organizirana je konferencija za izabrane novinare, odnosno izabrane medijske kuće. Čast da Premijer odgovori na njihova pitanja imali su Damira Gregoret s RTL-a, Đurica Drobac s HRT-a, Ivanka Toma iz Jutarnjeg lista i Boris Rašeta iz 24sata, odnosno Večernjeg lista. Među „vodećim medijskim kućama“ primjećuje se nedostatak predstavnika NOVA TV, a nejasno je, je li NOVA TV odbila sudjelovanje ili je Krešimir Macan ne smatra vodećom kućom pa nije bila ni pozvana.

Povod susretu bio je Dan Europe, za obilježavanje kojeg je Sabor odbio pokroviteljstvo. Istovremeno, Plenković je decidirano izjavio da na Bleiburg – ne ide.

Veliku novinarsku sreću imali su prisutni novinari zbog činjenice da je isti dan u medije „iscurila“ prijepiska Martine Dalić vezana za slučaj Agrokor. Šačica počašćenih sudjelovanjem nije dobro iskoristila situaciju pa nikakav novi komentar od Premijera nismo dobili. Uz floskulu o nedostatku vremena za izradu kvalitetnijeg zakona i provedbu analiza, Plenković je ponovno naglasio da se Vlada tek u veljači počela baviti ovim problemom te da bi sve bilo kvalitetnije da je Vlada imala „godinu, dvije, tri“. Inače, mandat Vlade traje četiri godine pa samim time logično slijedi pitanje je li za problem Agrokora zaista potrebno više od pola mandata i kakva je sposobnost takve Vlade. To pitanje nije bilo postavljeno. Također, Plenković je iskoristio priliku da ponovi činjenicu da je MOST bio upoznat sa svim aktivnostima vezanim za događanja u Agrokoru.

O stanju u državi, na pitanje Borisa Rašete, Plenkovićev od(iz)govor vezan je za tranzicijske promjene koje su u Hrvatskoj zbog rata kasnile. Nije propuštena prilika da se napomenu izazovi s kojima se Vlada suočila, kao i više od  dvije milijarde suficita, 9,5% niža stopa nezaposlenosti, rast 2016. i 2017. u odnosu na SDP-ovu Vladu. Na konstataciju Rašete kako je već o tome govorio, Premijer je zaključio da „nije dovoljno jer onda ne bi vaš komentar bio ovakav“.

Martina Dalić ima povjerenje Premijera

Plenković u svom nastupu izostavlja bitan faktor javne komunikacije – ne uvažava sugovornike, u ovom slučaju novinare, koji, s druge strane, to ne prepoznaju i ne koriste. Nedozvoljavajući im da postave pitanje do kraja te neodgovaranjem na konkretno postavljena pitanja Plenković uspješno manipulira i u javnost šalje isključivo onu poruku koju je primarno namjeravao poslati. Isto tako, kada se postavi pitanje od njegovog interesa, inzistira na dovršavanju odgovora opet na način prekidanja novinara u postavljanju sljedećeg pitanja.

U objavi prijepiske ministrice Dalić, Plenković ne vidi nikakav bitan novi element u procesu te navodi da je Dalić dala svoj komentar na situaciju. Također, Premijer se poziva na odluku Ustavnog suda i tvrdi da bi bio počinjen „grijeh propusta“ da se ništa nije poduzelo.

Osvrćući se na Istanbulsku konvenciju i mogući raskol koji se zbog nje u HDZ-u ipak na kraju nije dogodio, Plenković se pita što su njegovi politički (stranački) konkurenti dobili od toga. „Što su s time dobili? Ja sam dobio ono što želim. Kao lider sam pokazao u kojem smjeru treba ići hrvatsko društvo.“ Naglašavajući da je on dobio ono što želi te da je lider, Plenković konkurentima daje do znanja da je u boljoj poziciji i indirektno predviđa kako bi se i neke moguće daljnje inicijative mogle završiti.

Komentirajući Živi zid, Premijer koristi priliku da obuhvati sve stranke koje nisu SDP i HDZ – „Samo velike snažne stranke, s kvalitetnim ljudima, kapacitetom upravljanja, iskustvom, mogućnošću mogu.“ Navedeno se može odnositi i na koalicijske partnere HDZ-a, ali time se pobija ova tvrdnja jer HNS očito „može“.

„Živimo u svijetu špekulacija i ubacivanja lažnih informacija u medijski prostor.“

Hrvatsku demokratsku zajednicu Plenković svrstava u desni centar, a partnere vidi u liberalnim strankama. Na pitanje o kontroli nad HDZ-om odgovara da je „legitimno izabrani predsjednik“, a na navedeno se novinarka Jutarnjeg lista vidno zbunjuje. Nejasno je što je novinarki nejasno u ovoj tvrdnji i kako nije mogla drukčije postaviti pitanje. Mogla, htjela ili znala.

Logičan je bio smijeh Plenkovića na konstataciju novinara, na kraju intervjua, kako se nada da će biti još ovakvih razgovora. Ovakvi razgovori su ono što svaki političar želi. Prilika za dominaciju i ostvarenje cilja izgradnje pozitivnog imidža u javnosti.

Od preuzimanja Hrvatske demokratske zajednice, u kuloarima se Plenkovića naziva novim Sanaderom, u komunikacijskom smislu. I zaista, Plenković ima gotovo identične komunikacijske vještine kao Sanader, kao i mane. Uvjerljivost, sugestivnost, naučenu retoriku, razrađenu gestikulaciju, ugodan glas, višak autoriteta u nastupu te manipulaciju medijima. I to je legitimno i poželjno za Premijera, međutim nije poželjno da se hrvatsko novinarstvo svelo na grane na kojima je danas. Ivana Petrović, kojoj kolege iz HND-a osporavaju zasluženo dobivenu nagradu sigurno bi Plenkovića pitala prava pitanja, ali ona nije bila tamo, tamo je bio odraz realnosti hrvatskog novinarstva.

Nevena Bjeliš

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *