Izostala moralna, ali i politička odgovornost za Brexit: Lider ‘Izlaska’ osigurao djeci njemačko državljanstvo

Medijski fokus, trenutno usmjeren ponajviše na premijerku Theresu May, izostaje kada su u pitanju moralna, ali i politička odgovornost za Brexit. Kriza moderne britanske politike neviđenih razmjera rezultira i medijskim zapostavljanjem već ranije spomenute odgovornosti. Iako svatko ima apsolutno i legitimno pravo zagovarati politike za koje smatra da su relevantne i za koje je uvjeren kako se mogu implementirati u javnost, u kontekstu Brexita imamo veliku zapreku za ostvarivanje odgovornosti, odnosno olako prihvaćenu ostavku glavnog zagovornika Leave kampanje – Nigela Faragea.

David Cameron, bivši britanski premijer, predvođen djelomičnim uspjehom na škotskom referendumu, inicira referendum s ciljem povećanja vlastite moći unutar Konzervativne stranke, ali i šire javnosti. Određeni tabloidi od početka su zagovarali na popularni Leave, a najveći poraz u kampanji dolazi od njegovog dugogodišnjeg prijatelja, gradonačelnika Londona Borisa Johnsona koji se aktivnije pridružio pristašama izlaska. Nakon referendumskog poraza (52% stanovništva glasalo za Leave), 24. lipnja 2016. David Cameron podnosi neopozivu ostavku na čelno mjesto britanske Vlade te Konzervativne stranke. Direktnu odgovornost za sazivanje samog referenduma kroz prizmu povećanja moći i utjecaja u stranci Cameron pokušava opravdati instant ostavkom uz  izjavu kako je volja britanskog naroda instrukcija koja se mora poštivati! Unatoč prvotnoj političkoj pogrešci, Cameron tokom kampanje demonstrira kvalitetnu argumentaciju vlastitih izrečenih tvrdnji, kao i svjesnost o važnosti etosa u političkim debatama.

Nigel Farage za vrijeme kampanje

Farage cijeli svoj politički vijek bazira na britanskom napuštanju Europske unije. Riječ je o euroskeptiku i vođi stranke United Kingdom Independence Party (UKIP), a zanimljiva je činjenica da kao i David Cameron, podnosi ostavku na čelno mjesto stranke nakon, u njegovom slučaju, referendumske pobjede. Godinama je pokušavao oslabjeti Europsku uniju kao zastupnik u Europskom parlamentu smatrajući kako uniju treba razmontirati. Nigel Farage u iznošenju odgovora pred auditorijem često koristi generalni ad hominem. Tako pronalazimo izjave poput: takozvani ekonomski stručnjaci sugeriraju ostanak u Europskoj uniji. Njegovo izlaganje je prepuno ironije: hvala Bogu da nismo prihvatili Euro, tko zna gdje bi bili sada. Na taj način patosom pokušava dominirati auditorijem u studiju, što mu u konačnici, sudeći po reakciji publike, i uspijeva.

Zdrav razum Nigel Farage pokazuje koristeći se povijesnim činjenicama, s posebnim naglaskom na Veliku Britaniju prije ulaska u Europsku uniju. S već navedenim ad hominemima, pokušava okaljati moralni karakter ne samo Davida Camerona kao premijera te vođe Remain kampanje, već svih zagovornika ostanka Velike Britanije u Europskoj uniji. Dok Cameron vlastitom retorikom pokušava ujediniti birače, kod Faragea je izraženo kako cilja na glasove iz dvije određene skupine birača: na stanovnike malih sredina te na umirovljenike. Usporedimo li njegovu ciljanu retoriku s rezultatima Brexita, možemo zaključiti kako su upravo te skupine stanovništva većinski poduprle izlazak iz Europske unije, stoga njegovu prilagođenu retoriku možemo rezimirati kao uspješnu. Iako u konstantnoj potrazi za racionalnim razlozima, Farage djeluje i na suosjećajnost, odnosno izazivanje emocija kod auditorija, zbog čega često upotrebljava i ad misericordiame. Iz svega navedenog zaključujemo da je Nigel Farage dobar retoričar, no slabo argumentira vlastite tvrdnje. U nepunih 30 minuta Farage koristi stipulativne definicije, odnosno daje definicije pojmovima onako kako ih on vidi, a one se uvelike razlikuju u značenju od definicija istih riječi prikazanih u rječnicima. Koristeći generalizaciju, veliku količinu argumentacijskih smicalica i pogrešaka, digresije te ostale retoričke figure i trope, Farage neiskusnog pojedinca u auditoriju može uvjeriti u dobru argumentaciju vlastitih tvrdnji.

Izostanak dosljednosti i odgovornosti

Odgovornost jest pomalo zaboravljena karakteristika kada promatramo europske političare. Kreacijom prividne retoričke odgovornosti i same dosljednosti, Farage svjesno manipulira širom javnosti. Naime, iako direktno zagovara kako Velika Britanija neće imati nikakve posljedice ako napuste EU, Farage prešućuje podatak kako su u istom periodu kampanje njegova vlastita djeca uzela njemačko državljanstvo (po majčinoj strani). Podatak koji nije irelevantne prirode za britansku javnost, već upravo suprotno – podatak koji je indikator za prepoznavanje te borbu protiv sveprisutnih populista.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *