Ima li gafer Biden ikakve šanse u debatama? Čekajte sučeljavanja jedan-na-jedan!

Joe Biden, relativno nepoznat van SAD-a (kod nas poznat kao onaj koji dođe u službeni posjet koji paralizira pola Zagreba), u domovini je već dugovječan politički stari lav. U visoku politiku ulazi kao senator iz države Delaware, izabran kao tada općinski vijećnik još davne 1972. u Kongres.

Danas je, barem po anketama, vodeći kandidat za nominaciju Demokratske stranke za predsjednika SAD-a, a za vratom mu puše drugoplasirani po popularnosti Bernie Sanders. Da bi se shvatio kontekst, u Demokratskoj stranci postoje dvije struje, ona centristička (protivnici bi rekli: corporate democrats), i ona “lijevija”, koja je iznjedrila onu smiješnu Alexandriju Ocasio-Cortez koja tvrdi da svijet zbog klimatskih promjena nestaje za 12 godina (sic!), i onu blefericu Rashidu Tlaib koja je odbila posjetiti Izrael iako joj je bilo zabranjeno pa dopušteno, navodno da posjeti baku, a zapravo zbog političkog angažmana.

Joe Biden pripadnik je “old school”, centrističke struje Demokrata, kojoj je još stalo do radničkog statusa, ali se zbog dobi teško navikava na noviji narativ kakav smo imali prilike gledati u debatama za nominaciju. Kamala Harris, senatorica iz Kalifornije i također kandidatkinja, optužila ga je za suradnju s rasistima tamo sedamdesetih. Kirsten Gillibrand, također senatorica ali iz New Yorka, optužila ga je za seksizam jer je svojedobno pisao kako je za društvo bolje da su žene kućanice. Bernie Sanders pak napada sa socijalističkog krila zbog nezalaganja za takozvani medicare for all – odnosno “besplatno” državno zdravstvo svima.

Gledajući debate (dosad su televizirana dva kruga, dvodnevna zbog previše kandidata – čak dvadeset!) Biden ostavlja dojam simpatičnog djedice koji se silom trudi svidjeti mladima, ali se jednostavno ne snalazi na tom terenu, a usto ga prate mnogi gafovi, najčešće jednostavno brkanje riječi. Po mojem mišljenju, pravo je čudo što još uvijek vodi po anketama.

Ipak, manje je čudo što prema nekim anketama pobjeđuje Trumpa. Trumpove birače da se kategorizirati u četiri skupine: politički neopredjeljeni birači kojima je simpatičan, konzervativci koji ga podržavaju zbog raznih politika poput Izraela, poreznih rezova ili pobačaja, alt-right koji su razočarani neizgradnjom zida, miješanjem u strane ratove i pretjeranom privrženošću Izraelu i Saudijskoj Arabiji, te “bijela radnička klasa” iz sjevernih država tip Michigan, koju je isto tako u jednom broju razočarao, a koja se vrlo lako može okrenuti ka Bidenu, a možda čak i Sandersu.

Štoviše, preporučujem svakako pogledati predizbornu debatu između Paula Ryana i Joe Bidena za vicepredsjednika 2012, u kojoj se veći dio javnosti složio da je Biden apsolutno izdominirao republikanskog protivnika. Isto bi se moglo dogoditi u trenutku kad ostane samo jedan demokratski protivnik, recimo Sanders.

Prava Bidenova debatna snaga dolazi do izražaja u jedan-na-jedan debati, u kojoj ne treba loviti po pola minute i nanizati što više punchlinea.

Zato će, ukoliko dobije nominaciju, Biden biti puno teži protivnik Trumpu nego što je to bila Hillary, ili bilo koji drugi demokratski kandidat (Harris, Buttigieg, Sanders a pogotovo onaj smotani O’Rourke). Osim toga, sam Trump, koji obično poentira podsvjesnim kondicioniranjem pejorativnog nadimka uz ime, ovdje je bio prebenigan, pa tako umjesto “Crooked Hillary”, “Lyin’ Ted”, “Crazy Bernie” imamo tek mlaku sjenu Donaldove kreativnosti – “Sleepy Joe”.

I naš Zoki je spavao navodno do 11, pa je dobio izbore 2011 neizrecivom lakoćom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *