Hrvatska vanjska politika između Bruxellesa i Moskve

Međunarodnu zajednicu proteklog tjedna potreslo je navodno rusko trovanje političkog azilanta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sergeja Skripala i njegove kćeri. Sergej Skripal nekadašnji je pukovnik ruske vojne tajne službe GRU koji je britanskoj službi MI6 otkrio imena desetak ruskih protuobavještajnih agenata. Nakon što su Skripal i njegova kći pronađeni u besvjesnom stanju na klupi u blizini trgovačkog centra u gradu Salisbury započeo je diplomatski obračun između Londona i Moskve kojem su se priključile i neke druge države.

Napad je okarakteriziran kao „pokušaj ubojstva nervnim otrovom“ te nije okarakteriziran kao opasan za sve državljane Ujedinjenog Kraljevstva već kao pojedinačan napad, ali onaj koji se gleda veoma ozbiljno zbog pretpostavke intervencije druge države, u ovom slučaju Rusije, pa se tako tiče i međunarodne sigurnosti.

Theresa May, britanska premijerka najavila je diplomatske sankcije, odnosno protjerivanje dvadeset i tri ruska diplomata, a s Londonom su se solidarizirale SAD, Kanada, Ukrajina te 16 država Europske Unije, među kojima i Republika Hrvatska.

U skladu s političkim sustavom Republike Hrvatske, zajednički kreatori vanjske politike jesu Predsjednik države i Predsjednik Vlade. U slučaju ‘Skripal’ sukreatori naše vanjske politike usuglasili su se da će jednog akreditiranog ruskog diplomata proglasiti kao persona non grata. Ista odluka se dogodila samo nekoliko dana nakon što je Predsjednica prva čestitala Vladimiru Putinu pobjedu na izborima.

Kao što je u ranijim tekstovima navedeno, međunarodni odnosi počivaju isključivo na interesima pa je tako i Predsjednica prva uputila čestitku zbog interesa. U ovom slučaju to bi bili najaktualniji problem Agrokora i povezanost sa Sberbank – om, geopolitička situacija u Bosni i Hercegovini kao i energetska politika.

Nužno je, prije svega, postaviti pitanje koji su uopće vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske, osim oni o pozicioniranju unutar međunarodnih organizacija koji se, već kao floskule, konstantno ponavljaju godinama. A očigledno se i nismo baš značajno pozicionirali.

Republika Hrvatska premala je država da bi imala značajan utjecaj u međunarodnim odnosima, ali je geopolitički zanimljiva većim silama i njihove interese bi trebala iskoristiti u svoju korist. Članica samo EU i NATO saveza pa je, s jedne strane i logično da se pridržavamo obveza koje smo preuzeli, no pridržavaju li se svi ostali, svjesni sebe, obveza koje su preuzeli, npr. Slovenija?

Simboličan potez koji je Republika Hrvatska poduzela, Rusi ne shvaćaju baš simbolično

Ruski veleposlanik u Republici Hrvatskoj, NJ.E. dr. Anvar Azimov ocijenio je potez Hrvatske lošim i nepromišljenim. A on možda zaista i je bio takav. Ruska intervencija u ovom slučaju je „vrlo vjerojatna“, kako je to izjavio premijer Plenković. Vrlo vjerojatna, ne sigurna i dokazana pa se nameće samo po sebi pitanje jesmo li mogli pričekati. Što čeka ostalih dvanaest država članica Europske Unije?

Rusija je, logično, najavila aktiviranje načela reciprociteta prema svim državama koje su se solidarizirale s Ujedinjenim Kraljevstvom. Kako je također objavljeno iz ruskog veleposlanstva u Zagrebu „pogotovo je žalosno što se ovo događa u trenutku kada razvoj naše višesmjerne bilateralne suradnje zaprima odgovarajuću dinamiku i progresivan karakter“. Nastavno na navedeno, upitna je objava Ureda Predsjednice RH kako se radi o odvojenim procesima vezano za ranije diplomatske aktivnosti Predsjednice prema Rusiji.

Kako će potez hrvatskih kreatora vanjske politike utjecati na ekonomske i trgovinske odnose između Rusije i Republike Hrvatske, ostaje za vidjeti. Kao i čeka li nas nova eskalacija sukoba i novi Hladni rat vođen nekonvencionalnim metodama.

Nevena Bjeliš

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *