Zvonimir Frka-Petešić nije zaslužio podsmjehe

Izvor: HRTi

Dobro je da se konačno, nakon desetljećā medijskog mračenja neskandaloznim skandalima, nadopisivanja banalnih “samo u Hrvatskoj” podnaslova u novinskim člancima pojedinačnih tužnih ili apsurdnih priča, govori o doista zavidnim uspjesima pojedinih domaćih poduzetnika i o njihovom proboju na svjetska tržišta. Ovdje je manje bitno “novačenje” mladih u suvremene gospodarske branše, koje će teći po inerciji; važnija je propagandna djelatnost u cilju izlaganja pozitivnih, uspješnih i dinamičnih primjera koji bi mogli odigrati ulogu pokretača apatične većine koja inače pred televizorom biva maltretirana blagajnicama, Irskom, nužnosti demografske zamjene kao bi “bilo za mirovine”, skupim udžbenicima i korupcijskim skandalima, sa željenom ili neželjenom, krajnje nebitno, posljedicom odbacivanja svake odgovornosti za vlastiti život, jer “ionako u ovoj državi ništa ne valja”. Osvježavajuće je, dakle, vidjeti da se može, da je svatko uglavnom sam odgovoran i kriv za vlastiti neuspjeh.

No, moguće da su prethodnonavedene metonimije iznjedrile novo žrtveno janje utjelovljeno u mitskom Uhljebu koji valjda u pauzama od ubiranja poreza i slanja nazad po “još jedan papir koji fali” (kad vam se to uopće dogodilo?), tuče po pasijansu, a možda i po beli u Slovenskoj. Tu je ulogu odigrao predstojnik Ureda predsjednika Vlade, u dobroj namjeri ističući nužnost viđenih pozitivnih promjena u društvu.

Nakon Prvog Stradanja Zvonimira Frke-Petešića, kada mu je premijerova lopta, poklon norveške mu kolegice Solberg, završila na glavi nakon onog balansiranja na kažiprstu, tamo još pretprošlo ljeto, došlo je i do Drugog Stradanja, puno manje simpatičnog i nepravedno ponižavajućeg. Žalosti zato gledati javnost kako svoju očito urođenu nisku strast za izrugivanjem, nakon sasvim normalnog engleskog Ingrid Antičević, pa i onih kojima maska nije preko nosa, ispoljava uživajući u bezobrazluku kojeg su priredila dvojica gorespomenutih mladih poduzetnika. Predstojnik Ureda predsjednika Vlade nije bio pozvan na debatu, na sučeljavanje ili na sudsku parnicu, već je cijelu emisiju bio pun hvale i poštovanja prema sugovornicima, apsolutno ništa što bi zaslužilo kolutanje očima, međusobno pogledavanje, kes i vidljiv zagriz usana (izvorno značenje sarkazma). Poput djece koja se zločesti smijulje pred dobronamjernim neznancem, emisija jedino izaziva divljenje strpljenju Frke-Petešića, što nije istog trena napustio studio u Macanovoj spodoba-maniri.

Nedodirljivost javnost ne smije dopustiti nikome, ma koliko dobrodošle njihove poruke bile. Ona nužno dovodi do oholosti, do samouzvišenja, koja gadi javni prostor i pretvara važne državne institucije i njihove nositelje u dvorsku ludu, u reality za suzbijanje bijedne žeđi onog lošeg dijela javnosti. U svakom slučaju, argumentiran odgovor ili ispravak u toj raspravi vrijedio bi puno više.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *