Realno, Plenković je dominirao. I dominirat će iduće četiri godine.

Aristotel ističe kako govornik tj. retor, mora demonstrirati zdrav razum, dobar moralni karakter te dobru volju, a navedene objedinjene kvalitete naziva etosom. Nadalje, prema Aristotelu vjerovanje autoritetu govornika označava ujedno i vjerovanje da je kompetentan u tematici koju izlaže. Tako se razvija naklonost javnosti prema govorniku, javnost postaje aktivnija za vrijeme samih govora te u konačnici dolazi do uvjeravanja javnosti. Upravo zato Aristotel smatra kako je karakter govornika najsnažnije sredstvo uvjeravanja.

Aristotel kaže da zdrav razum sugerira da je govornik kvalitetno pripremljen ili dovoljno kompetentan za temu koju izlaže. Dobar moralni karakter možemo otkriti svjesno ili pak nesvjesno jer svaki argument sugerira javnosti određene osobine govornika ili retora. Karakter govornika oslikava se upravo u onome što govori ili poduzima. Kao zadnju sastavnicu Aristotel otkriva dobru volju govornika koji koristi jezik prilagođen određenoj interesnoj publici kako bi efekt uvjeravanja u argument bio učinkovit. Isto tako, vješt govornik daje objašnjenja ili primjere kada procijeni da je potrebno ili pak prenosi vlastiti entuzijazam publici kojoj se obraća. Upravo zahvaljujući trima navedenim sastavnicama, govornik postaje vjerodostojan široj javnosti.

Identificiranje i emocije – put do slušateljeve pažnje i povjerenja

Jedna od najsnažnijih kombinacija u političkom diskursu za uvjeravanje publike jest spajanje etosa i patosa. Spajanjem ova dva činitelja govora, govornik je posebno uvjerljiv. Govornik uvjerava publiku te budi zainteresiranost za temu vlastitim etosom, dok patosom izaziva emocije u publici. Slušajući takvog govornika publika se osjeća kao da stoji pred zrcalom i sluša svoje vlastite interese i uvjerenja vješto izražene kroz komunikaciju prema toj publici. Upravo se političari često služe ovom vještom taktikom ujedinjavanja govornika i slušatelja identificirajući se s publikom te zauzvrat očekujući da se publika identificira s njima.

Nakon ovog povijesnog pregleda retorike, ali i same politike, vratimo fokus na današnje izazovno vrijeme i jučerašnju debatu održanu na RTL televiziji. Pomalo je nerealno bilo za očekivati objektivne analize jučerašnjeg sučeljavanja Andreja Plenkovića i Davora Bernardića, pogotovo u objavama šire javnosti, zbog izražene subjektivnosti svakoga pojedinca ili komentatora. No, pojedina pravila jasno su otisnuta prije više od dvije tisuće godina, a do danas su, unatoč simplifikaciji, ostala nepromijenjena. Takva nepromijenjena pravila, poput suhoparne matematike, jasno su označile retoričkog pobjednika same debate – Andreja Plenkovića.

Bernardić je bio jednostavno nedorastao sučeljavanju, uz loše i pomalo nezrele pokušaje ironičnih napada prema Andreju Plenkoviću. Većina građana mora da je osjećala “susramlje” za vrijeme ispraznih napada. Promatrajući lidera oporbe građani su zapravo imali prilike vidjeti studenta koji je došao blefirati na usmeni ispit, a da nije u stanju ni pronaći adekvatan odgovor u – vlastitoj skripti.

Argumentacijske pogreške karakteristične su za političke debate. Jučerašnjim nastupom Davor Bernardić nastavio je sa sada već tradicionalnim ironiziranjem kada je na svaku tvrdnju Andreja Plenkovića odgovarao sa “Ti si genije!“. Nažalost, retorika šefa oporbe jedna je velika ironija.

Andrej Plenković je u debati demonstrirao kako mu u retoričkoj kvaliteti trenutno u Hrvatskoj nitko ne može parirati. Uvjerenost, vladanje materijom, stručnost – odlike su koje demonstrira od 2016. godine široj javnost, ali i ranije kada je bio zastupnik u Europskom parlamentu. Dociranje nije reći nekome da ne zna, ako je to zaista činjenica, što je Davor Bernardić tijekom jučerašnje debate i potvrđivao. Jednostavno, Plenković je dominirao. I dominirat će u iduće četiri godine.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *