(Ne)popularno mišljenje: Oporbi treba sporazum o nenapadanju

Riječ politika dolazi iz nekoliko grčkih riječi – polis koji označava grad-državu, politeikos što podrazumijeva pridjev državni, odnosno javni te naposljetku politeia kao država u kontekstu političkog režima. Sama politika teži raznovrsnosti stajališta pa u mnogim politološkim definicijama pronalazimo kako je pomirenje razlika među uključenim dionicima jedan od glavnih političkih ciljeva. Naravno, kako bi se postiglo optimalno rješenje za sve građane ili segmentiranu publiku.

No, u definicijama ne pronalazimo kako bi pomirba razlika trebala biti prisutna i kod lidera stranaka koje su formirale predizbornu koaliciju. Jer zašto bi se pomirile razlike u već formiranoj koaliciji? Razlike se pomiruju prije ulaska, zar ne?

Kako bi živući politolozi imali posla oko definiranja ranije navedenog segmenta pobrinuli su se, a tko drugi, nego lideri hrvatske oporbe. I to na možda najpogubniji način uoči izbora. Međusobnim optužbama.

Politički kapital koji je oporba (izuzev danas poprilično spominjanog MOSTa) imala nakon iznenađujućeg rezultata SDP-a na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. godine i pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima (gotovo sve stranke su stale iza njegove kandidature) polako se topi. Kako se politički kapital i podrška puka topi, tako nervoza raste. Kako nervoza raste, tako dolazi do krivo odigranih poteza. Slično kao u sportu. Možda da oporbene stranke oformljene oko jedne koalicije potpišu sporazum o međusobnom nenapadanju? Čini se kao dosta jednostavno rješenje – neutralizira se nervoza, a možda se do kraja ovih izbora odigra i koji dobar potez?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *