It takes two to tango

It takes two to tango iliti može li ovogodišnji Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja za odnose Hrvatske i Srbije biti ono što je Elizejski ugovor za odnose Francuske i Njemačke?

Naravno da ne, jer kako smo rekli, za ples je potrebno dvoje. Ali pomak je vidljiv i izgleda da ratna retorika polako odlazi u ropotarnicu povijesti, a poruke koje smo čuli ove godine u Kninu su poruke mira, pomirbe i ljudskih prava te poruke budućnosti.

Premijer Andrej Plenković široko je u svom povijesnom govoru ispružio ruku pomirbe: „Današnji dan obilježavamo u znaku pobjede, zahvalnosti i ponosa, a prožet je pomirbom i pijetetom, koji su temelji budućnosti Hrvatske i hrvatskog društva. Osim što je bila vrhunac svih uloženih napora za obranu i slobodu Hrvatske, VRO “Oluja” je bila prekretnica za mir i stabilnost jugoistočne Europe i stoga je s pravom možemo smatrati našom najvećom pobjedom. Snažan osjećaj zahvalnosti ostaje kao trajna obveza prema hrvatskim braniteljima svih nas koji smo danas baštinici tada izvojevane slobode. Naša zemlja je bila napadnuta, obranila se i izvojevala slobodu. Kao pobjednica, Hrvatska je pružila ruku pomirbe i sada gradi svoju budućnost“.

Iako samo događanje u Kninu i izjave koje su slijedile poslije jasno pokazuju da Srbija nije prihvatila ruku pomirbe koju je pružio premijer Plenković, pokazalo je također i da su tu ruku prihvatili Milorad Pupovac, SDSS i potpredsjednik Vlade Boris Milošević, koji kaže da je njegov dolazak u Knin „zalog za budućnost“. Ispada da je premijer Plenković partnera za ples (i pomirbu) pronašao u srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Razlog za to nije neočekivan, naime Srbe u Hrvatskoj zapravo muče potpuno različiti problemi od Srba u Srbiji, Srpskoj (kako ju od milja zove Vučić) i Crnoj Gori.

U Srbiji je glasno (u Hrvatskoj malo manje glasno) odjeknuo odgovor Milorada Pupovca ministru vanjskih poslova Srbije Ivici Dačiću u emisiji Oko Radio-televizije Srbije, koji je kazao da je odlazak Miloševića u Knin pokušaj da se sruši srpsko jedinstvo ili de facto – izdaja.

Vidno uzrujan, Pupovac je u emotivnom (od)govoru koji je slijedio sasuo u lice Dačiću sve ono što je godinama bilo zabranjena tema u razgovorima između predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i političkih predstavnika Srba u matici Srbiji. „Kada slušam kako nam se dijele lekcije kao što su nam znali dijeliti u različitim razdobljima, a posebno devedesetih, kad smo vidjeli i govorili da se to neće dobro završiti, da se politike koje je vodio srpski narod tada, neće dobro završiti i da će se sručiti najprije na Srbe u Hrvatskoj, sada vidim da bi netko htio da se sve to ponovno sruči na ljude protiv Borisa Miloševića”, rekao je Pupovac. On je rekao da Milošević, koji je i potpredsednik nove hrvatske Vlade, danas u Kninu “ništa nije slavio, niti legitimisao“, a da su “legitimisali oni koji Srbima u Hrvatskoj nisu ostavili mogućnost izbora” pred kraj rata.

Optuživati nas za izdaju, satanizovati nas po medijima, predstavlja najgoru moguću tradiciju koja postoji među Srbima. Ne mogu da razumem da mene optužuju da napadam Beograd i Srbiju zato što kritikujem politiku koja nije bila dobra za Srbe ni za Srbiju“, kazao je Pupovac te onda poentirao: „Ako je napravljena greška, mi znamo da ćemo je platiti. A šta ako nismo napravili grešku, hoće li nam neko reći – izvinite braćo?

Posljedice ovog povijesno hrabrog odgovora Milorada Pupovca će biti dalekosežne, kako za odnose Hrvata i Srba u Hrvatskoj, odnose Hrvatske i Srbije u cjelini, tako i za odnose srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i matici Srbiji. Jer nakon ovoga više ništa neće biti isto.

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved odlazi na komemoraciju u Grubore, premijer Plenković odlazi u Varivode, a prema najavama ove godine u novembru (studenome za gospođu Vidović-Krišto, inače rođenu u Vukovaru) u Vukovaru možemo očekivati i Milorada Pupovca.

I to nas vraća na početak cijele priče. „Mijenjam HDZ da bih sutra promijenio Hrvatsku“, izjavio je Plenković dva dana uoči parlamentarnih izbora 2016. godine. Govorom u Kninu, pred vrhom stranke, države i svim hrvatskim građanima, Plenković je sa svoje strane učinio veliki korak prema konačnoj normalizaciji hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj. Pokazao je ujedno, i da je promijenio HDZ, koji postaje umjerena stranka desnog centra, i koja je dovoljno snažna da se obračuna s demonima desničarske prošlosti i gleda u budućnost. Iznenađujuće, partnera za to nije našao u desnom krilu vlastite stranke, već u SDSS-u i Miloradu Pupovcu.

Finalni test i za Plenkovića i za Pupovca bit će 18. studenoga u Vukovaru. Tamo će ih vrlo vjerojatno dočekati Miroslav Škoro, Karolina Vidović Krišto, Ivan Penava i cijeli Domovinski pokret, koji prema izjavama u Kninu smatraju da nema razloga za nikakvo pomirenje.

Ako Plenković i Pupovac to uspiju izvesti, dvije stvari će postati sasvim jasne. Republika Hrvatska je na dobrom putu unutarnje pomirbe svoje dvije najbrojnije etničke zajednice, a u cijeloj toj priči Srbija i Vučić su potpuno nebitni.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *