‘Europa u koju želimo vjerovati’ kao negacija Beljakove objave na Twitteru

Početkom listopada 2017. godine skupina intelektualaca predvođena nedavno preminulim Rogerom Scrutonom predstavila je zajedničku izjavu jednostavnog naziva Europa u koju možemo vjerovati. Sama izjava istaknula je i potrebu za novo povezivanje Europe, odnosno nužno identificiranje prijetnji europskom zajedništvu, a potpisana je u Parizu.

Iste godine Donald Tusk, bivši predsjednik Europskog vijeća, uputio je na sastanku na Malti apel o ugroženosti Europe kroz tri stupa. Prvi je promijenjena geopolitička situacija – osnaživanje Kine, imperijalističke težnje Rusije, zbunjujuća američka administracija te anarhija na Bliskom istoku. Drugi stup je porast nacionalizma i ksenofobije, a treći proizlazi iz stanja uma pro-europskih elita. 

Izjava Europa u koju možemo vjerovati te apel bivšeg predsjednika Europskog vijeća direktno su povezani. Potpisnici Pariške izjave istaknuli su kako se navedeni stupovi tiču unutarnjih europskih problema, uz direktne navode o podvrgavanju populističkim argumentima i sumnji u temeljne vrijednosti slobodne demokracije. 

Upravo se sumnja u temeljne vrijednosti slobodne demokracije probudila u Hrvatskoj nakon još uvijek dovoljno nerazjašnjene izjave lidera Hrvatske seljačke stranke Kreše Beljaka. Udba očigledno nije ubila dovoljno političkih emigranata – zaključak je objave iznesene na Twitter profilu. Ryszard Legutko, poznati poljski politički teoretičar, ustvrdio je kako liberalizam počinje sve više sličiti na komunizam te tako s istim dijelu svojevrsnu ideološku sličnost. Nakon ovakve izjave, zaključak Legutka dobiva snažno uporište. 

Očigledno, kako Beljak navodi u objavu, je loše poznavanje engleskog jezika. Katastrofalno je pak veličanje totalitarnog režima i relativiziranje zločina, što sama objava zorno prikazuje. Štoviše, komentari podrške dovoljno prokazuju katastrofičnost cijele ove situacije koja je najbolji primjer za odnose u našem društvu. 

Stereotipi postepeno postaju činjenice, a jedan od njih je kako samoprozvani progresivni i moderni političari ne mogu napraviti moderni ideološki otklon već potenciraju duboke i, za hrvatsko društvo, nepotrebne podjele. 

Vratimo se na sam početak. Ugledni potpisnici Pariške izjave (Roger Scruton, Rémi Brague i Robert Spaemann) traže kreiranje Europe u koju možemo vjerovati. Kao što uostalom to tražimo i mi, europski građani. Želimo potpuno uživati u europskim vrijednostima poput slobode i solidarnosti, ali i ravnopravnosti svih građana. 

Ako pak želimo uživati u navedenim vrijednostima, moramo napraviti direktan i nedvosmislen otklon od izjava poput ranije navedene. Izjave koja razdvaja, a ne spaja. Izjave od koje se trebaju ograditi osobe konzervativnih i progresivnih stavova. Konzervativci su to uvelike učinili, progresivci su na redu – prilika je i više nego otvorena.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *