Dok god analitičari pozdravljaju retoriku ‘Radodajke Milana’ kao društvo nećemo krenuti naprijed

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u srijedu ponovno demonstrira već toliko puta ponovljenu retoričku strategiju – korištenje humora pri pokušaju skretanja s teme. U hrvatskom političkom diskursu humor pronalazimo isključivo u ulozi skretanja s teme ili u, često neuspješnim, pokušajima diskreditiranja sugovornika. No, ono što je pomalo i začuđujuće jest činjenica o nesvjesnosti kratkoročnog benefita od opisane retoričke strategije. Stanovnici Zagreba na nekoliko dana ‘zaborave’ na predmet rasprave te se u javnom prostoru prepričava, često s nevjericom, što je to Bandić (ponovno) ‘provalio’. I ne, nije problem u Milanu Bandiću, jer je riječ o političaru koji ima pravo kreirati vlastiti komunikacijski stil, problem je u nedostatku razvijenog kritičkog mišljenja među stanovnicima Zagreba, ali i općenito cjelokupne javnosti.

Na upit novinara koji su naveli optužbe inicijative Narod odlučuje kako je na svojstven način sabotirao prikupljanje potpisao preskupim štandovima, odnosno s malo prometnih lokacija, Bandić odgovara: ‘Znate li vi da Bandić svima da? Ja da sam žensko bio bih najbolje žensko, a ja sam jedan mali muškarac. Ali ja svima dam. Je li vi vjerujete da ja njima nisam dao? Ja sam njima dao i više nego što su tražili, ali svoju dezorganiziranost, svoju nesposobnost da se organiziraju, neuspjeh žele prevaliti na gradonačelnika. Ali nije to ništa slučajno. Ali ja sam najbolja dama. Pikova dama.

Iako je humor karakterističan u zapadnim demokracijama već niz desetljeća, ipak je potrebno postaviti komunikacijske univerzalne smjernice, odnosno svojevrsni komunikacijski svjetonazor – što je ispravno za komuniciranje, a što je štetno za širu javnosti. I dok je primjerice Reagan u utrci za američkog predsjednika često koristi humor kako bi prikazao vlastiti nedostatak – broj godina, u hrvatskom diskursu nemamo ironiziranja na vlastiti račun, zbog primjetne važnosti etosa kao stupa obrane u javnim nastupima. Kome može biti humoristična nova medijska ‘provala’ gradonačelnika najvećeg hrvatskog grada? Upravo se u razvijanju kritičkog mišljenja, kao i konstantnom propitivanju nečije vjerodostojnosti krije tajna uspjeha za naše društvo.

Prepoznati smo kao narod koji ‘slijepo’ vjeruje vođama. Što bi se tek dogodilo kad bi kao narod preuzimali retoričke smjernice vodećih političara?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *