Australija, društvene mreže i izbacivanje političara

Na svjetskoj političkoj sceni, Australija i Novi Zeland su zapostavljeni i nisu u tolikom fokusu javnosti kao što su to drugi kontinenti. Štoviše, Novi Zeland redovito nije ni prikazan na svjetskim kartama što je dovelo do toga da premijerka Jacinda Ardern snima video kampanju u kojoj moli svijet da napokon označe Novi Zeland na kartama i globusima. Iz tog razloga ni ne čudi da mediji nisu pretjerano pratili izbore u Australiji koji su se održali 18. svibnja, a koje je karakteriziralo niz skandala i neočekivan rezultat.

Prije same analize izbora i rezultata, treba istaknuti par vrlo važnih činjenica.

Izlazak na izbore je obvezan za sve punoljetne građane u Australiji pa stoga ne čudi izlaznost viša od 90%. Australija se sastoji od šest država (Queensland, Novi Južni Wales, Južna Australija, Victoria, Zapadna Australija i Tasmanija) i tri teritorija (Sjeverni teritorij, Teritorij glavnog grada Australije – Canberre i Jervis Bay teritorij).

Što se samog uređenja tiče, Australija je parlamentarna ustavna monarhija te kao takva ima dvodomni parlament koji se sastoji od Predstavničkog doma i Senata.

Na izborima održanim u subotu građani Australije su birali 151 člana Predstavničkog doma, tj. sve članove toga doma te 40 od 76 članova Senata.

Na posljednjim izborima 2016.g. pobjedu je odnio Malcolm Turnbull, lider Liberala, tj. konzervativne koalicije Liberala i Nacionalista, te je izabran za premijera Australije. Međutim, Turnbull je dao ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke u kolovozu 2018.g., nakon čega ga je naslijedio Scott Morrison.

Njegovu ostavku pokrenulo je niz skandala i gubitak potpore unutar vlastite stranke, a zanimljivo je da je Morrison, nakon preuzimanja dužnosti, postao peti premijer od 2013.g.

Ni izbori održani u subotu nisu prošli bez skandala. Točnije, kampanja koja je prethodila izborima dovela je do povlačenja niza kandidata iz utrke te do brisanja starih tweetova od strane samih političara u svrhu izbjegavanja javnog linča.

Važno je istaknuti da su izbori održani 18.svibnja, a skandali s kojima su kandidati bili povezani otkriveni su i objavljeni samo desetak dana prije izbora te su kandidati padali jedan za drugim u samo tjedan dana.

Jedna od kandidatkinja koja je morala odustati od utrke bila je kandidatkinja Liberala Jessica Whelan čije su anti-islamske objave na društvenim mrežama objavljene u svim medijima. U tim objavama, Whelan poziva Donalda Trumpa da kazni žene islamske vjeroispovijesti na doista slikovit i vulgaran način.

Kandidat Ujedinjene Australije, Tony Hanley, napustio je utrku za zastupnika zbog otkrivene web stranice u kojoj je Saudijce nazivao “glavonje sa čajnim ručnikom”, djecu taksista “budućim teroristima”, a svojim slikovitim komentarima nije poštedio ni ostale marginalne skupine.

Kandidat Laburista, Luke Creasey, morao je napustiti utrku zbog svoje prijašnje aktivnosti na društvenim mrežama. Naime, Creasey je objavljivao šale o silovanju te pornografiju na svom Facebook profilu te rasističke komentare o  migrantima za koje je tvrdio da “troše novac poreznih obveznika na drogu i alkohol”. Jedna od njegovih neukusnih šala na društvenim mrežama uključivala je i poziv na gledanje orgija u kojima je navodno sudjelovala njegova prijateljica.

Sachin Joshi, kandidat Liberala, je pak morao povući svoju kandidaturu zbog šovinističkih i sekstičkih komentara u kojima je tvrdio da su žene same krive za razliku u plaćama jer žene nisu zainteresirane za poslovne stvari i novac. Posebno se okomio na liječnice za koje je tvrdio da su nezainteresirane za razvijanje poslovnih vještina te im novac i menadžment nisu prioritet.

Još jedan kandidat Liberala, Peter Killin, povukao se iz utrke zbog svojih homofobnih komentara usmjerenih prema političkom suparniku. Naime, Killin je pozivao kolege političare da zabrane homoseksualcima kandidiranje i općenito bilo kakvu sudjelovanje na izborima kako bi se time spriječilo da isti budu aktivni na političkoj sceni Australije.

Nakon što su otkriveni brojni anti-islamski komentari od strane kandidate Liberala Jeremyja Hearna došlo je do još jednog povlačenja na listi Liberala. Jeremy Hearn je u svojim  komentarima tvrdio da “biti Musliman znači pristati na ideologiju koja se zalaže za sljedeće: ubijanje i zarobljavanje Australaca ako ne postanu Muslimani, zamjenu australskog zakonodavstva za šerijatsko, laganje za postizanje svojih ciljeva….”.

Ross Macdonald je pak pod pritiskom javnosti zbog sumnjivih slika seksualnog sadržaja koje su uslikane na odmoru na Tajlandu. Slike objavljene na društvenim mrežama prikazuju Macdonalda kako za grudi hvata neidentificiranu ženu što je prouzročilo skandal u australskoj javnosti, ali nedovoljno velikih razmjera da se makne iz utrke za parlament.

Laburistički kandidat, Wayne Kurnoth,  objavio je islamofobne slike, a ubrzo nakon tog skandala otkrivene su i antisemitske slike u kojima je tvrdio da “svemirska rasa Židova guštera kontrolira svijet”. Angus Taylor je pak dao pozitivan komentar na jednu objavu o sebi jer je greškom mislio da komentira sa lažnog profila kojeg je kreirao. Stewart Hine je nudio novac medijima ako objavljuju više o njemu, Andrew Hastie odbija povezanost sa kriminalnim miljeom, a Gladys Liu u svojoj kampanji je konstantno spominjala sebe u sklopu funkcije od koje je odustala prošle godine.

Projekcije analitičara su pretpostavile da će pobjedu odnijeti Bill Shorten, lider Laburista, koji je u svojem programu obećao veći fokus na klimatske promjene, skeptičan pristup prema Trumpu te veće intervencije u gospodarstvu. Projekcije su se pokazale krivima te je konzervativni lider Scott Morrison odnio pobjedu i time iznenadio javnost, ali i svijet. Australija se tako pridružila zemljama koje su se okrenule konzervativnim političarima poput SAD-a, Mađarske, Brazila i Italije. U iznimno kratkoj kampanji (u Australiji kampanje službeno traju mjesec dana otprilike) Morrison je u fokus stavio svoju energičnost te je njegovu kampanju zapravo karakterizirala srdačnost, rukovanje sa biračima te kritiziranje Shortena, a o mjerama koje bi proveo nije bilo riječi.

Međutim, sam rezultat izbora, koliko god bio iznenađujući, nije toliko zanimljiv kao sve što je prethodilo izborima. Naime, ranije navedeni skandali samo su neki od brojnih koji su se pojavili u mjesec dana kampanje te predstavljaju presedan po pitanju odgovornosti političara za svoje objave na društvenim mrežama. Ako usporedimo nedavne predsjedničke izbore u Ukrajini u kojima je pobjedu odnio komičar Volodimir Zelenskij, izbori u Australiji su prava suprotnost, ali ne zbog političkih ili gospodarskih razloga. Naime, dok je Zelenskiju pobjedu donijela upravo prisutnost na društvenim mrežama, kandidate u Australiji je upravo ta prisutnost koštala izbora do te mjere da su brojni političari brisali svoje objave na društvenim mrežama kako bi izbjegli javni linč. Činjenica što su australski mediji išli toliko daleko da su tražili objave koje su stare i po deset godina, a javnost je odlučila te objave kazniti, pokazuje koliko je oprez na društvenim mrežama važan. Ne opravdavajući stavove koje su iznijeli kontroverzni političari dolazimo do pitanja gdje je granica između slobode govora i kažnjavanja istoga? Smijemo li kažnjavati političare zbog stavova izraženih prije nekoliko godina i to na privatnim društvenim mrežama? Trebaju li političari snositi odgovornost za izražavanje svojih stavova i mišljenja na društvenim mrežama? Tko će odrediti za koja mišljenja i stavove će se snositi odgovornost? Samo su neka od pitanja koja će sa daljnjim razvojem tehnologije i društvenih mreža biti sve učestalija, a odgovori na njih sve teži.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *