Analiza retorike za vrijeme Brexit kampanje – fenomen ‘poraza’ kvalitetne te biranja ‘nepostojeće’ argumentacije

Winston Churchill jednom je rekao: „Cijena veličine zove se odgovornost.“ Dvije godine nakon, i dalje je otvoreno pitanje o ispravnosti odluke britanskih birača o napuštanju Europske unije, posebice kada se u kontekst nadoda loša, gotovo nepostojeća argumentacija izrečenih tvrdnji predvodnika Leave kampanje.

Volja britanskog naroda je instrukcija koja se mora poštivati“ riječi su kojima David Cameron najavljuje ostavku na čelu britanske Vlade te Konzervativne i unionističke stranke (eng. Conservative and Unionist Party). Predvođen djelomičnim uspjehom na škotskom referendumu (55% stanovništva glasalo za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu), Cameron inicira referendum poznat pod ekonomskim nazivom Brexit, s ciljem povećanja vlastite moći unutar Konzervativne stranke, ali i šire javnosti. Određeni tabloidi od početka su zagovarali na popularni Leave, a najveći poraz u kampanji dolazi od njegovog dugogodišnjeg prijatelja, gradonačelnika Londona Borisa Johnsona koji se aktivnije pridružio pristašama izlaska. Nakon referendumskog poraza (52% stanovništva glasalo za Leave), 24. lipnja 2016. David Cameron podnosi neopozivu ostavku na čelno mjesto britanske Vlade te Konzervativne stranke.

Od važećih 93,2% glasova, 51,8% birača glasalo je za Leave. Rezultati referenduma ukazuju na veliki generacijski i demografski rascjep u Ujedinjenom Kraljevstvu. Mlađi visokoobrazovani građani većih gradova, ali i Škotske te Sjeverne Irske, većinski su glasali za ostanak, dok su stariji glasači iz unutrašnjosti Engleske glasali za izlazak iz Europske unije.

Referendum mnoge političare stavlja pod pritisak, što dovodi do naglog preokreta u političkoj retorici ako parametri sugeriraju različite stavove javnosti od zagovaratelja odnosno političara koji se zalaže za određeno pitanje. Upravo se sa spomenutim problemom suočio David Cameron nekoliko mjeseci prije održavanja referenduma koji će u značajnoj mjeri promijeniti sudbinu Britanaca.  Glavni faktor u promjeni retorike očituje se prema, tada još uvijek, prijateljskoj Turskoj. Naime, Cameron mjesecima ranije naglašava kako će upravo on: „popločiti cestu između Ankare i Bruxellesa“, sugerirajući spremnost pomoći pristupanju Turske u Europsku uniju. Ipak, u pokušaju ujedinjenja konzervativnog glasačkog tijela neposredno prije referenduma, Cameron mijenja retoriku naglašavajući kako: „po trenutnoj stopi napretka je vjerojatno da će Turska ući 3000.godine u Europsku uniju.“

U televizijskim debatama nismo previše imali prilike za direktna sučeljavanja Davida Camerona te Nigela Faragea, predvodnike Remain, odnosno Leave kampanje. No, ono što je obilježilo spomenute debate je nepoznanica o nedovoljno dobroj prihvaćenosti kvalitetne argumentacije od strane Davida Camerona te (logičnoj) prihvaćenosti farageove populističke retorike..

Primjetno je kako se Cameron služi red herringom, odnosno upotrebljava pogrešku koja je svojevrstan uvod u novu temu koja je jednako atraktivna slušateljstvu kako se ne bi uočilo izbjegavanje prvobitne teme. Tako na poziv auditorija da objasni promjenu vlastitog mišljenja o ekonomskom stanju Velike Britanije u slučaju Brexit, Cameron odgovara kako „Velika Britanija definitivno opstaje izvan Europske unije, ali to nije pitanje, već je pitanje kako ćemo stvarati mogućnosti, kako ćemo stvarati poslove te je upravo to relevantno za ovu debatu.“ Nadalje, u istom odgovoru izlaže kako će Velika Britanija patiti zbog izlaska iz Europske unije, pri čemu ne navodi valjane argumente, već se služi s ad misercordiamom: „to nije stvar mene ili vas, ovo pitanje obuhvaća poslove te mogućnosti za našu djecu i unuke, a upravo im to oduzimamo.“ Osim ovih, ne toliko čestih, pogrešaka, Cameron za vrijeme većine obraćanja širem auditoriju demostrira kvalitetnu argumetaciju potrekljenu čestim izvorima kao i statističkim podacima i parametrima. Njegovu retoriku možemo definirati kao retorikom dva smjera, jednako upotrebljava agresivnu i obrambenu retoriku. Njegova obrambena retorika ponajviše se očituje u debatama gdje navodeći vlastita postignuća te postignuća Vlade kojom predsjedava stvara vjerodostojan obrambeni argument pred sugovornikom. Agresivna retorika ponajviše se očituje u čestim ad hominemima čime dodatno učvršćuje ekstrinzičan etos pred auditorijem. Generaliziranje prevladava u pojedinim govorima, čime je broj argumentacijskih pogrešaka smanjen te je primjetno kako mu karakteristike političke argumentacije stvaraju konstantan izazov. Tijekom svih analiziranih govora, David Cameron zadržava srednji govorni stil, koji je ujedno i karakterističan za političke govore. Tako postiže jasnoću, razumljivost i dostupnost u odnosu na auditorij. Visok govorni stil služi za prigodne govore te svečane prilike, stoga ne čudi izbjegavanje istog među govornicima u političkim debatama. Unatoč referendumskom porazu pri čemu je trpio medijske, ali ponajviše oporbene napade za ostavkom, Cameron s ironizacijom zadržava političko dostojanstvo te prisebnost. Time postiže cjelovitost svoje retorike povezivanjem početka i kraja.

Nigel Farage cijeli svoj politički vijek bazira na britanskom napuštanju Europske unije. Riječ je o euroskeptiku i vođi stranke United Kingdom Independence Party (UKIP), a zanimljiva je činjenica da kao i David Cameron, podnosi ostavku na čelno mjesto stranke nakon, u njegovom slučaju, referendumske pobjede. Godinama je pokušavao oslabjeti Europsku uniju kao zastupnik u Europskom parlamentu smatrajući kako uniju treba razmontirati. Nigel Farage u iznošenju odgovora pred auditorijem često koristi generalni ad hominem. Tako pronalazimo izjave poput: „takozvani ekonomski stručnjaci sugeriraju ostanak u Europskoj uniji.“ Njegovo izlaganje je prepuno ironije: „hvala Bogu da nismo prihvatili Euro, tko zna gdje bi bili sada.“ Na taj način patosompokušava dominirati auditorijem u studiju, što mu u konačnici, sudeći po reakciji publike, i uspijeva.

Zdrav razum Nigel Farage pokazuje koristeći se povijesnim činjenicama, s posebnim naglaskom na Veliku Britaniju prije ulaska u Europsku uniju.  S već navedenim ad hominemima, pokušava okaljati moralni karakter ne samo Davida Camerona kao premijera te vođe Remain kampanje, već svih zagovornika ostanka Velike Britanije u Europskoj uniji. Dok Cameron vlastitom retorikom pokušava ujediniti birače, kod Faragea je izraženo kako cilja na glasove iz dvije određene skupine birača: na stanovnike malih sredina te na umirovljenike. Usporedimo li njegovu ciljanu retoriku s rezultatima Brexita, možemo zaključiti kako su upravo te skupine stanovništva većinski poduprle izlazak iz Europske unije, stoga njegovu prilagođenu retoriku možemo rezimirati kao uspješnu. Iako u konstantnoj potrazi za racionalnim razlozima, Farage djeluje i na suosjećajnost, odnosno izazivanje emocija kod auditorija, zbog čega često upotrebljava i ad misericordiame. Iz svega navedenog zaključujemo da je Nigel Farage dobar retoričar, no slabo argumentira vlastite tvrdnje. U nepunih 30 minuta Farage koristi stipulativne definicije, odnosno daje definicije pojmovima onako kako ih on vidi, a one se uvelike razlikuju u značenju od definicija istih riječi prikazanih u rječnicima. Koristeći generalizaciju, veliku količinu argumentacijskih smicalica i pogrešaka, digresije te ostale retoričke figure i trope, Farage neiskusnog pojedinca u auditoriju može uvjeriti u dobru argumentaciju vlastitih tvrdnji.

Referendum za sobom nosi i velike, drastične promjene. No ponekad je nužan da vidimo širu sliku stvarnosti, da nas isti ‘upozori’ na sveprisutni rast populizma i novih, modernijih parolaša. Brexit je upozorenje svim građanima Europske unije, jer uočavamo rapidno jačanje i lijevih i desnih populista unutar svih država članica EU.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *