Agresivna retorika Aleksandra Vučića pokazatelj političke nemoći prema – Kosovu

‘Motiv je važan isto kao zločin jer mržnja ne poznaje vrijeme. Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba!’ navodi srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić na skupu održanom za stradale Srbe u Oluji. Iako je mnogo puta upravo Vučić naglašavao kako je primarni cilj njegovog političkog djelovanja ‘stabilnost u regionu’, retoričkim smjernicama demonstrira upravo suprotno – vraćanje odnosa Hrvatske i Srbije na početak.

Ozbiljno narušavanje već ionako loših diplomatskih odnosa između Hrvatske i Srbije nije tek puka slučajnost, ili navedena izjava nije nastala kao produkt nedostatka političkog iskustva. Riječ je o, već dobro poznatom, receptu srbijanskih političara koji pokušavaju političku nemoć u pojedinim segmentima zatomiti novim retoričkim napadima na Hrvatsku. Ta retorička odrednica najbolje je vidljiva za vrijeme predsjedničkih izbora 2017. godine kada se cjelokupna kampanja Aleksandra Vučića temeljila na odnosima s Hrvatskom, a aktualne društveno –  ekonomske probleme, odnosno rješenja, gotovo i da nismo čuli. Jer puno je jednostavnije srbijanskoj javnosti ‘servirati vanjskog neprijatelja’ za lošu gospodarsku situaciju u državi ili nemogućnosti otvaranja pristupnih pregovora s Europskom unijom.

Kontradiktornost Vučićeve retorike vlastitog naziva ‘faktor stabilnosti u regionu’ najbolje se očituje u jučerašnjoj izjavi kako odnosi dviju zemalja nisu topli i srdačni, ali ne zbog odluke Srbije već zbog sustavnog provođenja politike protiv Srbije i njenog stanovništva. ‘Moja želja za sve boljim odnosima s Hrvatskom ostaje. Neću ih moliti i neću kukati zbog hajki koje vode protiv mene umjesto da dobro pogledaju što su radili. Sve što sam govorio, govorio sam na dostojanstven i pristojan način ne iznoseći ni jednu uvredu. Ne iznoseći fašističke pozdrave, niti bilo što slično’ navodi Vučić. Iz agresivne retorike prema Hrvatskoj stavlja se jasan zaključak – donošenje, za Srbiju, teške odluke o političkoj situaciji prema Kosovu. Jer zašto bi agresivnom retorikom ugrozio dobre odnose s Njemačkom, a iz diplomatskih krugova stižu naznake kako Angela Merkel polako gubi strpljenje? Unatoč diskreditiranju Oluje kao vojne operacije, snažne povratne poruke stižu od Izraela, Crne Gore te SAD-a čiji su politički predstavnici sudjelovali u obilježavanju proslave Oluje.

Iako dio javnosti, te poneki politički analitičar, zamjera hrvatskom državnom vrhu na ‘mlakoj’ reakciji prema Vučićevim istupima, riječ je o dobroj odluci. Izbjegavanje novih ideoloških rasprava prema nametnutim pravilima agresivne retorike koristi svima, jer je upravo to retorički ‘faktor stabilnosti u regiji’. Ostavlja se otvoreno pitanje o reakciji hrvatske diplomacije na nove istupe Aleksandra Vučića, odnosno zašto se veleposlanik nije povukao na dodatne konzultacije?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *