Razbijanje medijskih mitova: ne nedostaje radnika nego – raste plaća

Tendencioznom medijskom izvještavanju na temu uvoznoradničkih kvota zadnjih dana svjedočimo i po nekoliko puta dnevno. I dok je s jedne strane jasan interes poslodavaca za uštedom na radnoj snazi, mnoge druge stvari ostaju poprilično nejasne, a vrhunac nejasnoće svakako zauzimaju neki komentatori (pritom mislim na društvene mreže, ne na javnopriznate analitičare), koji se slijepo slažu s poluznačnim tvrdnjama o tome kako eto “fali” radnika, kako su se Hrvati razmazili, i nitko neće raditi.

Glagol “faliti” u svim licima, vremenima i načinima stavljam pod navodnike svjesno i namjerno, ne zbog jezičnog purizma nego zbog semantičke nedorečenosti i sugestivnosti. Nečega “fali”, odnosno nedostaje, po definiciji, ako je željena količina veća od stvarne. Ovdje valja uočiti da se po samoj definiciji radi o subjektivnom dojmu, jer meni a i mnogima, vjerujem, “fali” stanova na Manhattanu (željena količina barem 10, realna količina 0), a također mi “fali” Maybacha. Zvuče li ovi do ekstrema banalizirani primjeri suludo i neprimjenjivo? Da, svakako, jer je čovječanstvo od početaka smislilo lukav plan za baratanje oskudicom, odnosno “faljenjem”. Plan se da svesti na novac, cijenu i tržište. Zato valja prethodni primjer elaborirati: “Fali” mi Maybacha po cijeni koju sam voljan platiti, a to je cijena polovne golf dvojke dizela kojeg su zabranili u Parizu i Stuttgartu te šiknuli na zapadni Balkan. Analogno se pojašnjavaju i suze poslodavaca, naime, “fali” radnika po cijeni koju su voljni (ili sposobni, sasvim svejedno) ponuditi, a to je, očito, plaća na koju radnici više ne pristaju.

I dok je potpuno jasna frustracija nekih starijih, kojima je u sjećanju da su se sezonci (možda i oni osobno) nekoć laktarili za svaku pa i najbjedniju ponudu jer nisu imali izbora, a sada kad su se našli okušati s druge strane transakcije radnog tržišta ovi novi Hrvati ne hrle na oglas za rad u pečenjari na plus 30 i desetosatno radno vrijeme, pa eto ispada da su “pobrali” ono najgore od dva vremena; nikako se ne može opravdati medijsko obmanjivanje s lažnom tvrdnjom kako potencijalnih radnika “fali”, pa stoga treba izvršiti pritisak na Vladu da poveća kvote za strane radnike.

Naš turizam je, stari je već to klišej, i blagoslov i prokletstvo. Blagoslov jer omogućuje praktički besplatan priljev novca, prokletstvo jer čini ekonomiju ovisnom o vremenskim uvjetima i o sigurnosnoj situaciji u Egiptu ili Turskoj, a osim toga, turizam nije pomogao nijednoj državi u ekonomskom oporavku. Da je, selili bi na Jamajku a ne u Irsku. Dakle, koji kafić ili restoran s generičnom ponudom hrane manje-više nije državni interes, kao što ni moguća “propast sezone” (štogod to značilo) nije nacionalna tragedija.

Uvoženjem jeftinih radnika zarad sumnjivog cilja “spasa” sezone, šteta će biti puno veća i, nažalost, puno kasnije vidljiva. Zapadna Europa je sedamdesetih tvrdila da joj “fale” radnici, pa su pred oltar BDP-a položili žrtvu skorog pretvaranja vlastitih naroda u manjine. U trenutku kada nižeplaćene poslove zauzmu (vidljivi) stranci, resentiman postaje obostran; onaj domaćih zbog “uzimanja poslova”, a onaj stranaca zbog relativnog siromaštva i razumljive zavisti.

Hoće li nam štovatelji BDP-a, ekstremni libertarijanci i medijska klika, u slučaju da Hrvatska postane useljenička država, jednog dana kompenzirati pad kvalitete života u lošim kvartovima ako kriminal nabuja, ako pri pozivu službi za korisnike, ionako već frustrirani zbog polusatnog čekanja, zbog tog routera koji ne radi, ili zbog nemogućeg raskida ugovora, budemo još primorani koristiti loš hrvatski, ako nas na benzinskim stanicama i u kvartovskim dućanima ne dočeka student nego netko tko je doveo cijelu obitelj, pa spavaju u sobici iza pulta, a čistoća i ugodan miris tih objekata postanu tek lijepo sjećanje na onu Hrvatsku iz koje se iseljavalo?

Neće, i bilo bi stoga dobro da javnost ne nasjeda. Radnika ne “fali”, nego plaće rastu. Teško je vozačima kad benzin poskupljuje, teško je podstanarima kad nekretnine poskupljuju, pa će sad biti malo teže poslodavcima jer rad poskupljuje, za što je i bilo vrijeme.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *