Populizam i urota protiv poštenog naroda

Populisti često tvrde da je uzrok svih problema u politici i društvu urota zlih političara protiv poštenog i radnog naroda. Koliko je ova tvrdnja smislena? I što je još važnije, postoji li ikakva urota protiv poštenog naroda? Je li uzrok pojave populizma nerazumijevanje pojma predstavničke demokracije?

Što daješ to i dobivaš, rekli bi mudri ljudi. Današnja – predstavnička – demokracija je praktični primjer ove tvrdnje. Međutim, uočava se kako glasači populističkih stranaka, a i sami političari-populisti, koji se toliko diče svojim poštenjem i znanjem o društvu, zapostavljaju važnost ove tvrdnje. Prije svega, predstavnička demokracija podrazumijeva da svaki birač bira svog zastupnika s obzirom na vlastite preferencije, što znači da je preferirani zastupnik svojevrsna preslika samoga birača – birač ga bira jer se slažu u pogledu  rješenja problema u društvu, jer su iz istog mjesta, jer je lijep/a… Dakle, zastupnik (političar) je ono što je građanin sam tražio i izabrao na izborima i preferencije su vrlo različite. Nadalje, demokracija omogućuje svakom građaninu da, ako je razočaran odlukama svog zastupnika, iste promjeni građanskim inicijativama ili da jednostavno kazni svog zastupnika na sljedećim izborima birajući nekog drugog kandidata. Na stanje u politici je uvijek moguće utjecati kroz različite mehanizme. Međutim, određeni dio građana kao da se oglušio na te mehanizme i odlučio lamentirati nad krizom u društvu. Tada jedina utjeha preostaje u populistima, koji su jedini pošteni i jedini za narod. Populisti tako kreću sa svojim najjačim oružjem – pojednostavljivanjem vrlo kompleksne političke zbilje. Kriza je izbila jer su se zli političari urotili protiv poštenog naroda. Ovako populisti pojednostavljuju političku zbilju na dvije suprotstavljene strane: zli političari i pošten narod.. Građani prestaju biti svjesni da su oni ti koji su birali te političare i da su ih mogli zamijeniti drugim političarima na sljedećim izborima! Štoviše, tako prestaju biti svjesni svoje moći u politici i društvu. Pored toga, građani zapostavljaju jednog od temeljnih pokretača predstavničke demokracije – racionalizam. Kako birači zapostavljaju važnost racionalnosti u politici, tako se okreću populistima s pojednostavljujućim i radikalnim političkim, gospodarskim i društvenim rješenjima te svaka politička opcija koja bi pokušala iznijeti drugačija rješenja biva stigmatizirana kao protunarodna. Kako je zapostavljena racionalnost, tako je zapostavljena i važnost osnovnih političkih pojmova. Naime, u svakoj državi živi više naroda. Koji je onda to narod za koji se bore populisti? Populisti su tu vrlo neodređeni. Moderne države sve svoje državljane prije svega smatraju građanima, zatim pripadnicima određenih naroda. Osim toga, svi oni građani koji populiste ne smatraju prihvatljivom političkom opcijom su protunarodni, što je naznaka totalitarnih tendencija populista.

Ako se u svakom kriznom razdoblju nije moguće osloniti na racionalnost i marljiv rad, ima li onda prosvjetiteljska vjera u razum i građansko društvo budućnost? Jesu li se populisti svojim pojednostavljivanjem urotili protiv poštenog i radnog naroda?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *