Neznanje, manjak kulture ili nacionalna sramota?

To je najkraći opis ponašanja naših zastupnika u Saboru u posljednje vrijeme. Kao što zaborave da su naši predstavnici, da smo ih mi izabrali i da trebaju raditi za naše dobro, tako zaborave na osnovnu kulturu i pristojnost koju treba imati svaka javna osoba tijekom javnog nastupa. Tim ponašanjem potvrđuju da ne smatraju da su u nečije ime tamo, i za nekoga, jer osoba svjesna odgovornosti svog posla-odgovorno se i ponaša. To znaju i ljudi čiji posao nije svakodnevno izložen javnosti, ali oni očito ne.

Već je pomalo frustrirajuće gledati sjednice koje se svode na međusobna vrijeđanja, ponižavanja, donošenja igračaka, kreativna natjecanja u uvredama, dok zbog tih istih ljudi odlaze mladi iz zemlje. (130 000 ljudi da budemo precizniji). Da su zastupnici toliko kreativni u smišljanju rješenja za goruće probleme gdje bi nam bio kraj? Od posjetitelja Sabora se zahtjeva normalno ponašanje dok su u posjeti, a od zastupnika dok su na radnom mjestu- ne. Troše vrijeme na prepucavanja i na privatnoj osnovi, ali zato se npr.  još nijedan ministar pravosuđa nije sjetio potrošiti vremena da u hrvatskom kaznenom zakonu promjeni valutu u kojoj se izriču kazne, jer vjerovali ili ne, to je još uvijek u njemačkim markama. Pa me zanima za koga rade predstave od sjednica i kome skreću pozornost s bitnih tema, kad su mladi već odavno odmahnuli rukom i otišli. Češće se dobije povratna informacija da su otišli ne zbog manjka posla, nego jer više ne mogu slušati ni gledati naše političare. I tko im može zamjeriti?

Imamo predsjednicu koja se tek tu i tamo sjeti spomenuti velike probleme s iseljavanjem i lošom demografskom slikom, ali ne zato što za to ima barem moralnu odgovornost, nego jer pokušava na vrijeme početi kampanju. Ako vam netko na takav način kao biraču pristupa, onda vam je valjda jasno i kakvim vas biračem smatra. Mlađi zastupnici i političari konstantno se pokušavaju prezentirati da su različiti od stare garniture političara, ali odgovarajući na provokacije ili vrijeđajući, te bacanja po podu i dijeljenja medicinskih savjeta i sl. s namjerom dobivanja većeg medijskog prostora, zaista niste nimalo drugačiji, već ste i gori, jer time pokazujete da vama nisu u interesu ni osnovne promjene kao što je sramotno ponašanje koje svakodnevno gledamo. Prisjetite se da promjena ipak i jedino kreće od vas samih i od nečega što je naizgled sitnica.

Visok ton i uvrede su uvijek ali baš uvijek znak slabosti, neznanja, manjka argumenata, pa ako pogledamo koliko se često upotrebljavaju na političkoj sceni, sasvim je jasno kakvi zastupnici vode ovu državu i u kojem smjeru. Posljednji primjer je bio dvodnevno isključivanje zastupnika Bulja sa sjednica. U intervjuu za Novu TV, novinarka ga je pitala zašto ne prestane dobacivati nakon upozorenja. On joj na to odgovara: ”Nisam jedini koji to radi”. Taj odgovor  priliči opravdanju nekog djeteta majci nakon što je napravilo nered u školi, a ne visokoobrazovanim ljudima koji imaju 40+ godina i sjede u najvažnijoj instituciji u državi. Zatim ističe da se tako emotivno bori za svoju Zagoru i da ne planira stati dok ga god ljudi budu birali. Evo ja kao netko tko potječe iz Dalmatinske Zagore, ne da ne želim da me netko takvog ponašanja predstavlja i da ga ne bi birala, nego mi je još i neugodno što načinom na koji komunicira potiče predrasude o ljudima iz tog kraja.

Isto tako, pitam se, razmišljaju li zastupnici kako svojim svakodnevnim neprimjerenim istupima utječu na mlade i djecu kojima su Internet i njihove izjave dostupne već od osnovnoškolske dobi? Kakvu poruku im šalju? Ako se zastupnici mogu tako vrijeđati i nitko ih ne kažnjava, zašto oni ne bi imali pravo nekažnjeno vrijeđati svoje profesore i nastavnike? Do kuda to ide?  Do toga da uvrede, govor mržnje i verbalno nasilje je u redu? Kao da nam u državi fali nasilja u zadnje vrijeme. Što verbalnog što fizičkog. A nijedno izgleda nije kažnjivo. Nije smiješno, nije zabavno, žalosno je. Većina našeg ponašanja u javnosti dolazi od odgoja kojeg nosimo od kuće. Ako se zastupnicima nije problem ponašati nekulturno pred milijunskim auditorijem, omalovažavati žene, Srbe, homoseksualce, sve drugo i drugačije, zabrinjavajuće je pomisliti kako komuniciraju kad su u vlastitom domu. A odakle oni svi u Saboru? Narod ih je izabrao, narod ih i pušta da se ponašaju i rade kako žele. A onda odjednom opet dođu neki izbori, gledamo te iste ljude, uglađene, fine, s osmjehom, primjerenim tonom i rječnikom da ih jedva možemo prepoznati. Obećavaju nam Hrvatsku, bogatu i prosperitetnu, tvrde da baš oni imaju rješenje za sve hrvatske probleme i da ih moramo izabrati, jer protekle 4 godine su bile malo da ih sve izrealiziraju, jer, ne zamjerite im, bili su zauzeti održavanjem predstava u hrvatskom Saboru, na svoju, a još više na našu sramotu. I tako u krug. Do kad?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *