Najbolje od Retorike u studenom: konzervativac Merz brana prema desnom populizmu, analiza britanske politike, manipulacija Trumpa, feminizam i 100 godina od Radića

U nastavku donosimo 5 najboljih kolumni/analiza objavljenih na portalu Retorika.hr u 11. mjesecu!

1.Theresa May uvjerila vladu na prihvaćanje sporazuma o Brexitu, uslijedile nove ostavke

Britanska premijerka Theresa May uspjela uvjeriti svoju vladu u sporazum o povlačenju Velike Britanije iz Europske unije. Prvi dokument u povijesti Europske unije koji uređuje pitanje izlaska jedne države članice objavljen je nekoliko sati nakon iskazane vladine podrške o sporazumu. No, sporazum na 585 stranica nosi i političku odgovornost koja se manifestirala kroz četiri ostavke u roku nekoliko sati. Naime, ostavke su podnijeli ministar za Brexit Dominic Raab, ministrica rada i mirovinskog sustava Esther McVey, ministar za Sjevernu Irsku Shailesh Vara i državna tajnica za Brexit Suella Braverman, uz oštre poruke premijerki May.

Prije svega, odredbe predloženog sporazuma nisu u skladu s obećanjima koja smo dali zemlji u našem manifestu na zadnjim izborima. To je stvar javnog povjerenja. Ne mogu podržati predloženi sporazum. – naglasio je Rabb.

Raab je rekao da ne može podržati premijerkin plan jer regulatorni režim za Sjevernu Irsku predstavlja vrlo stvarnu prijetnju integritetu Ujedinjenog Kraljevstva – prenosi BBC. Iako je britanska javnost bila pripremljena na gotovo identičan scenarij ako May uspije uvjeriti vladu u prihvaćanje već ranije spomenutog sporazuma, pojedini britanski politički analitičari ostali su iznenađeni pomalo agresivnom retorikom ministara te državnih tajnika u odlasku. Poseban naglasak u analizama stavljaju na sada već bivšeg ministra za Sjevernu Irsku Shailesha Vara koji navodi kako je Velika Britanija ponosna nacija i tužan je dan kada su svedeni na poštivanje pravila koja su donijele druge zemlje, a koje su pokazale da im nisu važni britanski interesi. Mi možemo i moramo bolje od ovoga.

2. Zašto je #postcardsforMacron istinski feministički pokret

Živimo u vremenu interneta, virtualne stvarnosti i društvenih mreža, u vremenu u kojem jedna riječ ili sintagma napisana s „ljestvama“ ispred može mijenjati živote i sudbine. Dokaz tome je globalni pokret #MeToo, usmjeren na razotkrivanje sekstičkog ponašanja, ucjena i nepravdi kojima su žene izložene. Ta, trenutno najvruća feministička tema na svijetu, ovih je dana možda dobila konkurenciju.

Ponovno je, naravno, riječ o hashtagu, i ovaj je također krenuo iz Amerike, ali se ubrzo proširio po cijelom svijetu, odnosno internetu. Catherine Pakulak, doktorica ekonomskih znanosti i profesorica na Katoličkom američkom sveučlištu pokrenula je #postcardsforMacron kao odgovor na izjavu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, kojom je on postavio u međuodnos, i to obrnuto proporcionalan, broj djece koju žena rađa i razinu njezinog obrazovanja. Pakulak je htjela vlastitim primjerom pokazati da je moguće da žena bude „savršeno obrazovana“, a da usto ima „7, 8 ili više djece“ (ona ih ima osam). Kao što je to bio slučaj i kod #MeToo, ni ovdje nije trebalo dugo čekati da i druge žene koje dijele njen stav, razinu obrazovanja i broj djece pošalju svoju razglednicu Macrona. I tako je nastao #postcardsForMacron, istinski feministički odgovor na tu izjavu francuskog predsjednika.

Iako ima onih, poput Clare Gaymard, utemeljiteljice zaklade Raise i majke devetero djece, koji smatraju da je izjava uzeta iz konteksta, a da je kontekst bio oblikovan prethodnim izlaganjima koja su se odnosila na probleme afričkog kontinenta, kao što su prisilna udaja i prisilno rađanje te onemogućavanje obrazovanja za djevojčice, ovo nije prva Macronova izjava o Africi i njenom natalitetu. Prošle godine, na summitu G20 u Hamburgu, izjavio je da „možete uložiti milijarde eura, ali ništa nećete postići u zemlji u kojoj jedna žena još uvijek ima 7 ili 8 djece“. Budući da je briljantan govornik, nemamo razloga sumnjati da se, u jednom ili u drugom slučaju, nespretno izrazio ili da nije mislio ono što je htio reći.

To je posebno jasno u ovom drugom primjeru, gdje upotreba priloga još može značiti više toga: od uvjerenja da je samo pitanje vremena kad će se i afričke žene „urazumiti“ do toga da Macron smatra kako je imati toliko djece zaostala navada primitivnih i neobrazovanih. U svakom slučaju, takva jezična konstrukcija, zajedno sa svojim kontekstom, nedvojbeno izražava želju da se takvoj praksi stane na kraj što prije, kako bi te milijarde eura konačno postigle željeni učinak. U tom grmu, zapravo, leži zec: čini se da francuskog predsjednika najviše pogađa to što uloženi novac ne donosi očekivanu dobit. Za bivšeg bankara, to možda i nije toliko neočekivano. No, i dalje je duboko žalosno i uznemirujuće, posebno ako se uzme u obzir da sam Macron nema djece. Kad se tome klubu pridruže njemačka kancelarka, britanska premijerka, nizozemski, luksemburški i švedski premijer te još nekoliko europskih čelnika – svi odreda bez djece, jasno je da Europa, ili barem njezine najmoćnije i najrazvijenije države (s vjerojatno najobrazovanijim stanovništvom) imaju problem.

3. Manipulacija Donalda Trumpa medijskim prostorom

Donaldu Trumpu mediji nisu naklonjeni. To su svi primijetili čak i njegovi neistomišljenici. Njegove se izjave redovito vade iz konteksta, a mediji više prenose njegove izjave umjesto da puštaju video njegovih govora. S konstantnim skandalima, senzacionalnim vijestima nastojali su ga za vrijeme predsjedničke kampanje diskreditirati što je za posljedicu imalo da su ga disproporcionalno puno pokrivali u medijskom prostoru. Trump je to vješto iskoristio u svrhu širenja svoje poruke. Mnogi mediji su pokazali svoju neprofesionalnost i postali su predmet ismijavanja. Od Trumpa možemo svi naučiti, stoga evo nekoliko načela koje možemo i sami primijeniti u svojem nastupu u javnosti.

Prvo načelo njegovih poruka za medije jest da su njegove poruke jednostavne. Jednostavne poruke se teško mogu izvaditi iz konteksta i stoga su mediji prenosili srž onoga što Trump želi da oni prenesu. Najbolji primjer toga jest obećanje iz njegove kampanje o gradnji zida na granici s Meksikom ili njegov moto Make America great again!. Trump nije jedini u tomu, Obama je koristio slogan Yes, we can! koji je koristio gotovo na svakom okupljanju. Nasuprot tomu imamo Bernie Sandersa koji je na unutar stranačkim izborima izjavio kako bi on blago povećao poreze radi univerzalnog zdravstvenog sustava, ali da bi za prosječno kućanstvo to ispalo jeftinije nego da same sebi plaćaju usluge zdravstva. Mediji su samo prenijeli da Sanders želi povećati porez, a zanemarili su izjavu da bi zdravstvo bilo dostupnije. Vrijed i spomenuti da većina ljudi uopće ne čita članke, već samo pročitaju naslovnicu te je stoga od iznimne važnosti da poruka bude što jednostavnija.

Drugo načelo jest ponavljanje. Trump svoje jednostavne poruke ponavlja što više moguće iz jednog jednostavnog razloga, a to je da javnost zapamti često ponavljanje poruke. U predsjedničkoj kampanji je ponavljanje za posljedicu imalo to da su poruke protukandidata brzo bile zaboravljene. Već spomenuti sloganMake America great again! je Trump dao printati taj isti slogan na kape, majice, natpise u svrhu da se ta poruka što više ponavlja.

Treće načelo je senzacionalnost. To vidimo kod mnogih njegovih tweetova i najavama na press konferencijama. Primjeri su najavljivanje osnivanja svemirskih postrojbi američke vojske, zatim najava istrage o zaplijeni zemljišnih posjeda u JAR-u od bijelaca ili najaktualnije najava o ukidanju 14. amandmana o ostvarivanju državljanstva djece koje se rode na tlu SAD-a. Senzacionalne izjave gotovo nijedan medij ne želi propustiti jer oni ovise o klikovima na naslovnice, a ljudi klikaju na nove, šokantne, uzbudljive i neočekivane vijesti.

4. Sto godina od slavnog govora Stjepana Radića: ‘Ne srljajte kao guske u maglu’

Država i domovina su u pravici, slobodi i blagostanju…

Gospodo!
Kako vidite, ovdje nema ni slušateljstva na galerijama, ni stenografa, dapače ni voditelja zapisnika. Jasno je, dakle, da neću govoriti radi vanjskoga efekta (uspjeha), kako bi se inače moglo misliti. Moram odmah reći i to da se ne nadam da ću vas odvratiti od ovoga prijedloga i nagovoriti da prihvatite moj prijedlog. Ja se u tom posvema slažem sa zastupnikom Hrvojem, koji je kazao da zna unaprijed da vama razlaže uzalud. Govorim, dakle, zato da izvršim svoju dužnost i da se poslužim svojim pravom, a i zato da pokucam na vašu savjest da nemate kasnije izgovora da vam nitko nije pokazao ponora u koji hoćete strovaliti sav naš narod, a napose narod hrvatski.

Gospodo!
Ovdje se već izredao priličan broj govornika. I, gle, svi su govorili osim zastupnika Hrvoja kao da ovo nije dvorana Hrvatskoga državnoga sabora, kao da ovo nije ono hrvatsko branilište a ja velim i svetište, iz kojega se stoljećima toliko puta čula odvažna i mudra riječ na obranu pravice i prava, za bolju budućnost hrvatskoga naroda i svih naroda slavenskih. I ne samo da se ni jedan govornik nije nimalo sjetio ni Hrvatske ni Hrvata, nego se svi govornici upravo natječu u tom da Hrvatsku izbrišu i poruše, da nas Hrvate najprije potisnu, a onda i pregaze. Ali najveća je pogreška i neoprostiv je grijeh u tom što se vidi da se svi ti govornici nisu u ratu ničemu naučili jer kao da ne vide naroda, kao da ne znaju za narod, pa zato svi govore baš protivno od onoga što naš narod hoće i treba.

Gospodo!
Vama su svima puna usta riječi: narodno jedinstvo jedna jedinstvena država, jedno kraljevstvo pod dinastijom Karađorđevića. I vi mislite da je to dosta govoriti da smo mi Hrvati, Srbi i Slovenci jedan narod zato što govorimo jedan jezik, pa da zato moramo imati i jedinstvenu centralističku državu, i to kraljevstvo, i da nas samo to, takvo jezično i državno jedinstvo pod dinastijom Karađorđevića, može spasiti i usrećiti.

Kako je površno, kako je plitko i kako neopravdano to vaše mišljenje!
Što se tiče jezičnoga narodnoga jedinstva, mi smo svi Slaveni po jeziku zapravo jedan narod. Pitajte stotine tisuća naših vojnika i zarobljenika koji su prošli Galiciju, Ukrajinu, Poljsku, Rusiju, Dobrudžu, Slovačku i Srbiju. Svi će vam reći da u svim tim zemljama živi ili, bolje da se pati jedan jedini narod slavenski. Ali vi o Slavenstvu nećete ni da čujete, dapače ni o potpunom Jugoslavenstvu. Vi ste sada zaneseni čudnim svojim rebusom SHS, koji ništa ne govori ni našemu srcu, ni našemu umu, pa se onda čudite što su Talijani taj vaš rebus (svoje vrsti zagonetku) nazvali komedijom. Zar ima primjera u povijesti da se narodno ime piše kraticama? Može se skratiti ime pojedinoga zvanja, pojedine službe, pojedine stranke i organizacije, pa i pojedine države, ali ime naroda nikada se ne skraćuje, kao što se ne može skratiti prezime pojedine osobe, dakle još manje cijelog pojedinog naroda i to na ovakav neiskreni način. SHS značilo je najprije Slovenci, Hrvati i Srbi; sad to znači Srbi, Hrvati i Slovenci! A što će značiti sutra?

5. Konzervativac Friedrich Merz kao brana njemačkim desničarskim populistima?

Najavljenim odlaskom Angele Merkel s mjesta predsjednice Kršćansko-demokratske unije (CDU) otvaraju se mnoga pitanja, od novog lidera trenutno najjače njemačke političke stranke do smisla postojanosti AFD-a.

Već spomenuti AFD, odnosno Alternativa za Njemačku na nedjeljnim je izborima u saveznoj pokrajini Hessenu ostvarila jedan od primarnih političkih ciljeva – ulazak i u posljednji njemački parlament u kojem nije do sada bila zastupljena. No, retorički gledano, najavljeni odlazak Angele Merkel označava i kraj AFD-a kakvog imamo prilike gledati. ‘Merkel mora otići’, politički poklič koji uvelike prezentira rad njemačkih desničarskih populista, ostvaren je i otvara pitanje smisla postojanosti samog AFD-a. Bez objekta mržnje, u ovom slučaju mržnje prema kancelarki Merkel, AFD-u nestaje ‘retorički neprijatelj’ na kojem su gradili vlastite političke paradigme u svim saveznim pokrajinama.

Konzervativac Merz kreira ‘politički preporod’?

Nakon odluke Angele Merkel da se povuče, pomalo zaboravljeni njemački konzervativni političar Friedrich Merz objavio je svoju kandidaturu za lidera CDU-a. U obraćanju na konferenciji za medije u Berlinu, 62-godišnji političar je kazao da je CDU-u potreban, kako je rekao, “preporod” i “novi početak” poslije velikih gubitaka na nedavno održanim regionalnim izborima. “Ne možemo dozvoliti glasačima da odustanu od etabliranih stranaka zbog frustracija i svoje glasove daju populističkim partijama“, kazao je Merz, aludirajući na glasače razočarane CDU-om koji su na nedavnim izborima glasali za Alternativu za Njemačku (AfD).

Njemački mediji ga opisuju kao “dugogodišnjeg rivala kancelarke Merkel”, a upravo posljednjih nekoliko mjeseci pojavio se kao oštri kritičar njene politike otvorenih vrata za izbjeglice.

Dnevnik Handelsblatt navodi rezultate jedne ankete koja inicira kako Merz u prosincu ima velike šanse za preuzimanjem CDU-a. Glavna konkurencija je sadašnja glavna tajnica stranke Annegret Kramp-Karrenbauerkoja je po većini stajališta usuglašena sa sadašnjom kancelarkom. Upravo zbog toga, članstvo, ali i njemački politički analitičari predviđaju pobjedu Merza koji će, nešto konzervativnijim temama, uspjeti kreirati ‘novi početak CDU-a’.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *