Najbolje od Retorike u listopadu: Migrantska kriza, pad Plenkovićeve retorike, komunikacija odjećom, Šoljan te Dražen

U nastavku donosimo 5 najboljih kolumni/analiza objavljenih na portalu Retorika.hr u listopadu!

1. Čeka nas hladna zima na granici s Bosnom i Hercegovinom

Stalni međunarodni granični prijelaz Maljevac – Velika Kladuša jučer je blokiran zbog grupe od oko 250 ilegalnih migranata koji su silom probili policijski kordon u namjeri da uđu u Republiku Hrvatsku. Još u svibnju na našem portalu mogli ste čitati o sigurnosnim prijetnjama priljeva migranata u Bosnu i Hercegovinu za Republiku Hrvatsku, a sada gledamo dramatične scene s granice, kakvih će, vjerojatno, dolaskom hladnijih dana biti sve više.

Valja razlikovati pojmove „izbjeglica“ i „migrant“. Izbjeglicama se smatraju osobe koje su prisiljene, uglavnom zbog rata, migrirati u drugu državu, a migrantima se podrazumijevaju osobe koje migriraju zbog političkih, ekonomskih ili društvenih čimbenika, međutim njihovo migriranje je prvenstveno dobrovoljno. Osobe koje u BiH pristižu odbacuju svoje dokumente te im se točan identitet i porijeklo ne mogu utvrditi, ali je jasno da se pod krinkom bježanja iz ratom razorenih područja krije znatan broj ekonomskih migranata koji koriste priliku koju im je ranije sama EU neadekvatnom politikom „dobrodošlice“ omogućila.

Najveća koncentracija migranata u BiH je u improviziranim šatorskim naseljima u Velikoj Kladuši i Bihaću, blizu granice s RH gdje migranti pokušavaju ilegalno „presjeći“ Republiku Hrvatsku u njenom najužem dijelu, na području Karlovca te krenuti prema željenim zapadnim odredištima. Za razliku od velikog migracijskog vala 2015./2016. godine kada je kroz Republiku Hrvatsku prema zapadnim zemljama Europske unije prošlo 658.068 osoba, trenutno je u tijeku tzv. „puzeća migracija“ u kojoj migranti ne pokušavaju granicu prijeći u velikom valu, već to čine individualno ili u manjim grupama. Evidentno su migranti dobro informirani o području na kojem se nalaze što potvrđuje njihovo posjedovanje karti minskih polja, a iz MUP-a je potvrđeno i da dobivaju lažne dojave o propuštanju na zapad. Nepoznato je tko migrante organizira i informira.

U medijima čitamo kako migranti „zahtijevaju“ otvaranje graničnih prijelaza i to se predstavlja kao potpuno legitimno. Zanimljivo je osvrnuti se na navedeno samo jednim retoričkim pitanjem. Naime, može li „običan“ građanin s važećim dokumentima (koje migranti nemaju, odnosno ne pokazuju ih jer evidentno nisu izbjeglice nego migranti) „zahtijevati“ da ga se pusti preko granice ili postoje zakonske regulative kojima je prelazak granice reguliran? Također, čitamo često o nedužnim ženama i djeci, „brutalnosti“ policije s obje strane granice, a na snimci probijanja policijskog kordona vidimo uglavnom agresivne muškarce. Žene i djeca nisu ozlijedili dva hrvatska policajca tijekom obavljanja njihove zadaće – zaštite granice.

2. Dražen Petrović – mali lider male nacije

Dražen Petrović je nepresušan izvor inspiracije za sve ljubitelje košarke, ali i mnogo više od toga. Riječ je o lideru male nacije, iste one nacije koja je ovo ljeto igrala finale Svjetskog prvenstva u nogometu, iste one nacije koja već godinama niže veličanstvene sportske uspjehe, bez obzira na sportsku infrastrukturu koja je blago rečeno katastrofalna. Možda bi ipak bolja riječ za infrastrukturu bila – nepostojeća.

I danas se sjetimo Dražena na dan kada je rođen, na dan kada je tragično preminuo, ili na dan kada je postigao rekordan broj poena u jednoj utakmici. (Pre)malo je osoba iz javnog i političkog života koje se sjetimo s toliko emocija kao što se sjetimo Dražena, i u tome leži njegova snaga, ali i njegova potvrda kako je – “mali lider male nacije”!

Osim košarkaškog umijeća, Dražen ostavlja i izjave koje i danas motiviraju mnoge!

3. Retoričke promjene premijera Plenkovića postaju sve izraženije?

Retorika premijera Andreja Plenkovića prolazi kroz drastične promjene u posljednjih nekoliko mjeseci. Od uglađenog te globalistički usmjerenog europarlamentarca transformirao se, u očima javnosti, kao pomalo nestrpljivi, drski te nervozni premijer na kojem se vidi da postepeno gubi kontrolu koju je dobio na početku mandata.

Relativno uspješnu ‘fasadu’ držao je za vrijeme predizborne kampanje. U debati sa Zoranom Milanovićem drži se kao smiren diplomat koji politička pitanja ili zaobilazi ili odgovara jednostavnim govornim stilom. Za razliku od njega, Zoran Milanović pokušava na svako pitanje odgovoriti što konkretnije, što rezultira i nešto češćim argumentacijskim pogreškama. Primjerice, na postavljeno pitanje o kurikularnoj reformi Milanović nastoji konkretizirati temu te vlastite tvrdnje pritom spominjući podršku kurikularnoj reformi kako su na istoj radili isključivo stručnjaci. Na istoj temi Plenković propušta retorički poentirati, izbjegava odgovor o kvaliteti same reforme, odnosno o potrebi za istom, već spominje administrativne probleme uz naglasak na pripremanje djece za budućnost.

S vremenom provedenim na hrvatskoj političkoj sceni, Plenković postepeno mijenja retoričke odrednice. Već ranije spomenutu nervozu ne opisuje samo komunikacijski stil, već i neverbalna komunikacija. Kretanja uzimaju veće amplitude, očima ocrtava veće kružnice, gornjim dijelom trupa se naginje više prema nazad, otkopčavanje i zakopčavanje dugmeta na sakou je sve češće i popravljanje kravate izostaje jer to radi kad je zadovoljan. Te prepoznatljive znakove nervoznog čovjeka zadnji put je demonstrirao prilikom debatiranja sa Zoranom Milanovićem, no iste je mogao kontrolirati.

S vremenom u retoričkom smislu prestaje naglašavati općenite stvari, već se posvećuje omalovažavanju vlastitih neistomišljenika. Ad hominem, najčešća retorička pogreška u hrvatskom političkom diskursu, nije zaobišla ni Andreja Plenkovića, no u ovom slučaju odgovornost moramo staviti i na oporbu koja nejasnim, gotovo tragikomičnim napadima na premijera ostavlja prostora za retoričko poentiranje, premda je riječ i o pogrešci.

4. Kako uspješno komunicirati odjećom?

Današnje jutro činilo se baš kao i svako drugo. Petak je, ležeran dan na poslu, barem što se odijevanja tiče i kako ga mnogi vole nazivati – „službeni početak vikenda”.

Ispijajući kavu uzela sam službeni mobitel i letimično krenula pregledavati gomilu mailova pristiglih od jučer poslijepodne. Mail naslova Sastanak nagnao me da ga otvorim i tu je dan krenuo totalno nizbrdo.

Sastanak u Uredu uprave sve je samo ne ležeran, makar bio petak. Odmah sam se prisjetila onog jedinog kršenja pravila odijevanja koje opetovano ponavljam – traperice. Rad u ozbiljnoj financijskoj instituciji moju ljubav prema trapericama stavlja na ozbiljnu kušnju jer su one na listi odjevnih predmeta koji nisu dozvoljeni. Rukama i nogama se borim objasniti kako traperice nisu više sinonim za ležerno, buntovno ili „kućno“ izdanje, već ako se kombiniraju s košuljom, sakoom i štiklama odaju puno profesionalniji dojam od neke kraće suknje, mrežastih čarapa i platformi, no ne nailazim na odobravanje pa me HR-ovci mrko gledaju, baš kao i moja šefica.

Uz blago prevrtanje očiju, jer moj petak neće biti kako sam si željela, odabir je pao na divnu sivu haljinu ispod koljena. Kosu sam skupila jer je to jedino što ne izgleda kao da sam se češljala petardom te sam detaljno očistila svoje crne cipele s petom savršenih proporcija – čitaj 7 cm.

Tema sastanka bila je regrutacija nove radne snage u mom odjelu te smo imali 7 kandidata koji su se prijavili za posao. Ma koliko god mi se ujutro nije činilo obećavajućim, iduća tri sata bila su moje čisto zadovoljstvo – proučavanje mladih ljudi i njihove prezentacije.

Da danas ja moram biti ta koja se treba prezentirati, bila bih na totalnim mukama, pogotovo što se tiče odjeće jer jezik i trema nikad nisu bili moj problem. Moda i modna prezentacija trenutno su pod najvećim povećalom, a i dostupnost i šarolikost mode nije nikada bila veća. Iz tog kuta gledišta, meni je bilo jako zanimljivo promatrati mlade ljude i kako oni doživljavaju razgovor za posao. CV je bio pokazatelj stručnosti, znanja i iskustva, no meni je to bilo crno slovo na papiru. Sama prezentacija čini oko 40% ukupnog dojma.

Prva mlada dama – Petra – ušla je poprilično samouvjereno. Instinktivno sam ju pogledala od pete prema glavi (ja to tako radim) te sam zaključila da je položila – barem kad su u pitanju cipele. Lakirane salonke crne boje upotpunile su crne hlače na crtu i nježnu rozu bluzu. Bitna je ta cipela, ma koliko mi šutjeli o tome, jer, iako se mnogi fokusiraju na glavu, nađe se neki „pacijent“ poput mene koji, kad je cipela u pitanju, odrubi glavu u sekundi. Ne mora to biti skupa, fensi cipela – ali mora biti čista i primjerena prigodi. Žene često naprave pogrešku i obuju previsoku petu u kojoj em ružno hodaju em izgledaju kao da kasnije planiraju odjuriti u neku od popularnih diskoteka u Zagrebu. Petra je tu pogodila u sridu. Njena je peta je bila visoka oko 5 cm i nije imala trunku blata na sebi. Petra je djelovala samouvjereno i sigurno, a tome je itekako pridonio odabir odjeće. Odjeća nije bila strogo poslovna, već u okvirima njenih godina. Došla je u onome u čemu se ugodno osjeća, a svojim odabirom poštivala je i nas i instituciju koja joj je dala priliku. Kosa joj je bila čista i uredno počešljana. Nikakva posebna frizura iz najskupljeg salona, već svježina, urednost i umjerenost. Šminka je bila kao da je slušala moje predavanje. Topli tonovi na očima, nježno rozo rumenilo, uredne obrve i ruž boje mesa. U mojim je očima izgledala kao školski primjer primjereno odjevene osobe. Svi smo primijetili kako su joj se znojili dlanovi i kako je ona to pokušavala sakriti, ali naš kolega pomalo sliči na Gargamela pa mi je i to bilo razumljivo. Nakon razgovara sam joj potiho šapnula kako se taj problem znojenja ruku lako može riješiti baby puderom .

Nakon nje predstavljao se Nikola. Pogleda uprta stalno u pod, tihog glasa i igrajući se rukama djelovao je nesigurno i nepripremljeno. Sako mu je bio kao od starijeg brata, a ispod njega nazirala se majica – običan t-shirt s porukom. Traperice su bile tamne boje te su djelovale poput keperica koje bi samo oštro oko moglo otkriti. Meni nisu smetale, a ni itko od kolega mu ih nije uzeo za zlo. Kada sam pročitala njegov CV uočila sam kako je njegovo trenutno zaposlenje jedna marketinška agencija. To mi je dalo odgovor na mnoga pitanja koja se tiču njegovog izgleda i odjeće. Kako je djelovao poput srndaća na odstrelu, nisam ga još ja željela ubiti u pojam pitanjima. Kada nam je predavao CV kriomice sam vidjela poruku na majici – totalna pozitiva oko mira u svijetu i kao takva uklapala se u njegov ležeran stil. Vidjela sam kako je Gargamel do mene malo otpustio kravatu ljubomorno gledajući u Nikolu koji tako casual stoji pred nama te bi se rado zamijenio s njime. Možda je bio malo previše casual unatoč sakou jer je na nogama imao starke. Kardinalna greška kada se ide na razgovor za posao u financijski sektor i eto još u instituciju u kojoj su kravate must have. Nikola je izašao, a glavna osoba iz HR-a pored njegovog je imena stavila NE. 40% CV-a nije bilo dovoljno da skrene pažnju na sebe – niti glasom niti stasom.

5. Antun Šoljan: Matošu (1964.)

Antun Šoljan jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika XX. stoljeća. Objavio je sedam zbirki pjesama, četiri romana, tri knjige eseja i feljtona, pisao je drame, književne kritike, radiodrame, a ogledao se i kao pisac za djecu. Na hrvatski je prevodio engleske, njemačke i ruske klasike i suvremenike; priredio je više antologija.

O pedesetoj obljetnici smrti Antuna Gustava Matoša, 17. ožujka 1964., održao je na groblju Mirogoju jedan od najljepših i najdirljivijih govora u hrvatskoj književnosti, zbog kojega ga je komunistička vlast obilježila kao velikohrvatskog nacionalista. Inače, kao tadašnjem predsjedniku Matice hrvatske i velikome pjesniku Dragutinu Tadijanoviću pripala je čast da toga dana govori na Matoševu grobu. Antun Šoljan zamolio ga je da mu se pridruži i progovori u ime mlađeg naraštaja hrvatskih pisaca.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *