Ljudi će umirati bez hitne dok god država pruža “univerzalnu zdravstvenu skrb”

Davnog 10. Listopada 1975. Godine legendarna željezna lady Margaret Thatcher održala je govor u kojem je žestoko kritizirala tadašnju laburističku vladu, a jedan isječak tog govora konzervativci do današnjeg dana koriste i parafraziraju: “Laburisti pate od uobičajene socijalističke bolesti, ponestalo im je tuđeg novca”.

Prije nekoliko dana jedan mladi život ugasio se upravo zbog jednog takvog lošeg uređenja, jedne loše kulture koja uči ljude kako je zdravstvo pravo. Nije ovo rezultat Milana Kujundžića niti Andreja Plenkovića, ovo je rezultat godina i godina medijiskih natpisa o tome kako država mora upumpati novac u HZZO ili kako se ne smije dopustiti privatizacija zdravstva. U cijelom svijetu univerzalna zdravstvena skrb je na koljenima, u Ujedinjenom Kraljevstvu nedavno se digla hajka jer je National health service (britanska verzija HZZO-a) odbio djetetu imena Oliver Cameron platiti skupu operaciju tumora na srcu u SAD-u, operaciju koja ima 100% učinkovitost (a ujedno je ta američka klinika i jedino mjesto na svijetu koje zna uspješno tretirati takvu vrstu tumora). Nakon što je obitelj krenula prikupljati donacije za operaciju priča se proširila po stranim medijima i (s punim pravom) izazvala zgražanje. NHS je ipak platio operaciju malom Oliveru koji je danas zdravo i živahno dijete.

Pelješki most – simbol novih političkih podjela unutar BiH


Neodrživost europskog univerzalnog zdravstva odlično je istražio Reutersov kolumnist John Lloyd u svojem tekstu “Across the world, universal healthcare is in poor health”, preporučujem svima da ga pročitaju. Lloyd odlično primjećuje kako univerzalna zdravstvena skrb kažnjava one koji žive zdravo i marljivo rade dok daje odlične povlastice neradnicima koji svaki dan u lokalnom kafiću piju nebulozne količine alkohola, puše dvije kutije cigareta i šmrču pokoju liniju kokaina.

Sjećam se kako je prije nekoliko mjeseci u jednoj libertarijanskoj grupi na Facebooku objavljena je poveznica na članak koji je poticao na ukidanje univerzalnog zdravstva, jedan od komentara bio je poprilično pljuvački i glasio je otprilike ovako “ukinite socijalno, a tko nema para neka crkne! Bravo stoko”. Vratimo se na trenutak na trenutnu Hrvatsku, preminuli Matteo bio je zaposlen, uplaćivao je svaki mjesec doprinos za zdravstvo (i to najviši doprinos na svijetu, 15% bruto plaće) a od toga na žalost nije dobio ništa. Prema podacima državnog zavoda za statistiku prosječna bruto plaća u Republici Hrvatskoj u siječnju 2018. godine iznosila je 8361 kunu, doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje takve osobe je 1254 kune i 15 lipa što je otprilike 200 dolara. Mjesečni iznosi premija zdravstvenog osiguranja u “nehumanim” Sjedinjenim Američkim državama su prema podacima Value penguina od 200 do 300 dolara ovisno o pokrivenosti police osiguranja, s time da bi takve police kod nas bile otprilike 20-40 posto jeftinije zbog nižih plaća. Ono što su svi branitelji univerzalnog zdravstva do danas vikali je kako je to jedino rješenje da ljudi ne umiru na ulici (uključujući onog neodgojenog komentatora na Facebooku), baš me zanima što će sljedeće reći.

Što prije shvatimo kako ništa nije besplatno, od jednog defibrilatora preko MRI uređaja i lijekova za rak to ćemo prije postati produktivnije i zdravije društvo, a do tada ćemo se zgražati nad nesposobnošću države da nam pruži uslugu koja bi trebala biti dio privatnog sektora.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *