Književnost i komunikacija – Ptahotep

Komunikacijski se stručnjaci slažu kako je dobar komunikator moderan, opušten, stručan, pristojan, pripremljen, dobronamjeran, prikladno odjeven, elokventan, brz i snalažljiv.  No, koja je temeljna vrijednost dobroga komunikatora? Odgovor možemo potražiti u staroegipatskoj književnosti. O njoj piše Ptahotep (oko 2400. g. pr. Kr.), prema predaji ministar tijekom vladanja 5. dinastije, u svojim Poukama mudrosti.

On savjetuje ovako:

„Usavrši svoj govor, svu pažnju ćeš svrnuti na se,

Al ne širi svog srca zbog onoga šta sve znadeš,

 Od neznalice uči kano i od mudraca.

Umijeću nisu postavljene međe,

Nema znalca što seže do punog savršenstva.

Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj,

A nać ćeš je i u ruci služavke što melje zrnje u žrvnju.”

Preveo Dalibor Brozović

Temeljna je, dakle, odlika koja krasi dobroga i uspješnoga komunikatora – poniznost. Vrstan komunikator u prvome je redu svjestan svoga neznanja, a potom onoga što zna. Ta ga spoznaja tjera da aktivno slušajući uvijek traga za „misaonim draguljima” koje bi sugovornik mogao ponuditi. Ne razmeće se stečenim znanjima, već ih dijeli s drugima. Usmjeren je isključivo na poruku koju drugi šalju, a ne na njihovu pojavnost. Odličan komunikator ponajprije uči, a zatim poučava.

Pouke mudrosti smatraju se prvim velikim djelom staroegipatske književnosti. Također, imale su značajan utjecaj na kasniju egipatsku književnost, ali i na mudrosne knjige drugih zemalja staroga Orijenta.

Domagoj Puljizović

*Ovaj uvod donosimo kao prvi u nizu tekstova autora koji će kroz kolumnu progovoriti o fenomenu komunikacije u književnosti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *