Kako ruž može promijeniti društvo?

Crveni ruž iskazuje samopouzdanje, nezavisnost i oličje je ženske seksualnosti. No, kojim je putem došao do svog današnjeg statusa?

Kratki povijesni pregled crvenog ruža

Početak priče možemo pronaći kod Sumerana koji su koristili ruž napravljenog od dragog kamenja pomiješanog s olovom. Drevne Egipćanke poznate su bile po svojim ruževima koje možemo pronaći i kod poznate Nefertiti koja je postala ikona ljepote po svojim crvenim usnama. Egipćani su koristili morsku travu pomiješanu s teškom metalima (uključujući primjese broma i joda). Navodno se sastojao i od otrovnog arsena. Kleopatra je svoje ruževe izrađivala od mravi i kukaca.

U Staroj Grčkoj, prostitutke su morale nositi ruževe kako bi bila vidljiva razlika između njih i plebejaca.  Ruževi su se sastojali od crvenog bojila, vina, ljudske sline i znoja te krokodilovog izmeta. Prostitutke koje nisu nosile zakonom pripisanu šminku, bile su zakonom kažnjavane. 

Pogodnije nije bilo ni u Srednjem vijeku, gdje su žene koje su nosile ruževe bile su deklarirane kao reinkarnacije Sotone te su crveni ruževi bili zabranjeni. Dopuštene su bile samo svijetlo ružičaste nijanse.
Korištenje šminke smatralo se grijehom jer je u protivnosti sa slikom božjom prema kojoj smo kreirani. Osim ako se šminkom uljepšavalo da muž ne gleda ružnu ženu s prijezirom. 1200.-ih godina, ruževi su bili pokazivači društvenog statusa. Ružičaste nijanse nosile su žene na višim položajima, dok su crvene nijanse nosile žene niže na ljestvici statusa. 

Engleske regulative

No, kraljica Elizabeta I. popularizirala je crveni ruž u sudnicama koji se sastojao od pčelinjeg voska i crvenih bojila. Vjerovala je da ruževi imaju magične moći kojima odbija smrt, što je prilično ironično budući da je ruž sadržavao otrovno olovo. Olovo je polako trovalo i unakazivalo nositelja dok ne umre od trovanja olovom, potvrđuje Hernandez. Pronalazak kraljice mrtve s usnama punih olova, doveo je do njenog doslovnog “poljupca smrti”.

Crveni ruž postao je dio zakonske regulative. Crkva i zakonodavstvo zabranjivalo ga je te smjestilo u okvire vještičarenja. Amerika i Engleska, kako bi zaštitile muškarce od obmane, dozvolile su raskid braka na temelju toga što je žena nosila ruž prije braka. Također je bilo zabranjeno nanošenje šminke u javnosti jer je to smatrano intimnim činom.

Za razliku od nje, kraljica Viktorija poznata po svojoj konzervativnosti zabranila je crveni ruž smatrajući da je prigodan samo za prostitutke. No, zabrana nikad nije zaživjela u praksi. 

Sufražetkinje i Elizabeth Arden

Elizabeth Arden, na protestima 1912. godine, podijelila je ruževe sufražetkinjama zbog toga što je smatrala da svaka žena ima pravo biti slobodna da odlučuje kako želi izgledati. I da izgleda kako želi. Ruž je postao simbol feminizma i pobune. 

Stigma oko ruževa smanjila se zahvaljujući glumicama poput Clare Bow koja ga je popularizirala. Žene su htjele biti poput nje i kopirati njen izgled i osobnost. Karakter je počeo prodavati proizvode. Vouge je 30.-ih godina deklarirao ruž kao najvažniji kozmetički proizvod za žene, službeno otklanjajući prethodne tabue. Početkom II. Svjetskog rata, došlo je do zaokreta jer je Hitler mrzio crveni ruž govoreći da sadrži životinjsku mast (a bio je vegan). 

No, isto tako, povećavao je moral ženskih vojnika tako da je vlada naručila od tvornica ruževe da održe žensku efikasnost. Nošenje ruževa proširilo se i na rad u tvornicama u kojima je on bio jedina poveznica s ženstvenosti u muškom svijetu. U 50.-im godinama, Revlonova kampanja Fire and Ice potaknula je žene na istraživanje  „naughty or nice“ osobnosti.  Kviz iz kampanje povećao je njihovo zanimanje za vlastitu osobnost i promovirao ruž kojemu se prodaja drastično povećala.

Seksualna revolucija, izum mini suknje i kontracepcijskih pilula bacile su nakratko crveni ruž u zaborav. No, disko kraljica poput Donne Summer promijenila je situaciju. 80.-ih godina i vježbanjem Jane Fonde, vratio se u popularnost ružičasti ruž u svakodnevnu uporabu, ostavljajući crveni samo za posebne prilike. Žene poput Madonne, Julije Roberts i Linde Carter, popularizirale su ponovo crveni ruž. Iduća pomama bila jer rastom Taylor Swift kao mega popularne zvijezde za koji je ruž statement.

Vloggeri, bloggeri i brisanje granica?

U 21. stoljeću popularni su postali beauty bloggeri i vloggeri koji su od makeup industriju napravili milijardersku industriju. Make up postao je dio društvene svakodnevice.

Porastom popularnosti beauty vloggera, obrisale su se sve granice kojima s kojima je šminka obilježavala klasu, stalež ili društveni status. Šminka je postala dostupna za sve dobi, rasu, spol i rod.

Obrisale su se granice nošenja šminke „samo za žene“ ili samo za povlaštene ili prostitutke kako smo vidjeli kroz povijest. Daleko od toga da smo i blizu ravnopravnosti, ali je veliki korak napravljen. Kako bi rekla Coco Chanel: „If you’re sad, add more lipstick and attack“.

1 thought on “Kako ruž može promijeniti društvo?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *