Iživljavanje nad vozačima nastavak je ponižavanja srednje klase

Vrijeme je zaista prohujalo, ali ne na način kakav se očekivao tamo sedamdesetih, osamdesetih, kada se budućnost zamišljala kao nekakva hiperfuturistička kulisa iz SF filma. Ostvareni dio distopijske vizije manifestira se, ipak, ne samo na postepenom gubitku slobode, nego i na zastrašujućoj lakoći pristanka na odricanje od iste. Jedna od pozitivnih stvari koja se može pripisati boomerima (generaciji rođenoj ~60ih) je što ne vole vezati pojas u automobilu (u relativno većem broju nego mi mlađi).

Teško je uhvatiti se ukoštac s činjenicom da su nekada teže progutali uvođenje obaveze vezanja pojasa nego danas kojekakve euronajave uvođenja automatske blokade brzine (!). Treba priznati kako je rat protiv automobila jedna od politički pametnije smišljenih akcija raznih europskih i svjetskih vrhuški, u kakvima je obično recept za uspjeh vrlo jednostavan: lažno stajanje na stranu siromašnih.

Na Balkanu (nemam kompleks priznati da je Hrvatska geografski balkanska država), gdje se posjedovanje automobila još uvijek smatra socijalnim markerom višeg statusa, pa tako ako čovjek protrči sumanutom brzinom netko će pomisliti da mu se valjda žuri”, a ako isti projuri, kako to radi iz objesti, s veseljem je dočekano postrožavanje kazni za prometne prekršaje.

Kod uvedenog paketa kazni nekoliko stvari smatram nerazumnima. Kao prvo, izostanak ikakve razumne gradacije prekršaja. Prolazak kroz crveno s oprezom, makar u pustom selu kroz koje prođe desetak automobila u danu, smatra se “vrlo teškim prijestupom”, u istoj ravni sa vožnjom preko 50km/h u naseljenom mjestu pod 2 promila i bez vozačke. Izostanak takve gradacije je poguban, jer potiče realno teže prekršaje sa smrtonosnijim posljedicama. Kad bi za ukradenu klamericu iz ureda i pokušaj pljačke banke bila predviđena ista kazna, bilo bi puno manje prvog i puno više drugog. Također, kod ekstremno strogih kazni, potiče se bježanje od policije, u kojem pak nitko ne mari za sigurnost drugih sudionika u prometu.

Drugo, zgrožen sam visinom kazni i konzekventnom neprovedivošću. Tko ima 24 tisuće kuna pri ruci ili na tekućem računu u datom momentu? Zakon koji je neprovediv moralno kvari društvo, jer ohrabruje njegovo kršenje i umanjuje autoritet organa reda. Isto čini i previše “kokošarskih” zabrana, kojima je jedini cilj ušićariti po 300 ili 500 kuna. Prema tome, niti preniske kazne nisu mudra praksa – pogotovo ako se njima kažnjavaju vrlo blagi prijestupi.

Kao treće, ono što je možda najštetnije, ovaj paket mjera daljnji je nasrtaj na srednju klasu, koja bi trebala biti okosnica svakog normalnog društva, uređenog ne propisima svega i svačega, nego uzajamnim povjerenjem, kako među građanstvom, tako i između građanstva i državnih organa. Ogorčenom vječitom studentu indologije i komparativne književnosti možda odgovara “manje ispušnih plinova” i više biciklističkih staza kako bi brže stigao do dućana s organskom hranom ili na prosvjed protiv kapitalizma, ali automobil je sredstvo radnog čovjeka koji je nužan za normalno funkcioniranje većine (dalo bi se raspraviti o moralnoj utemeljenosti oduzimanja vozila kao mjere).

Pa i žuti prsluci u Francuskoj su se pobunili upravo zbog mépris-a (gledanje odozgo, bahato spram nekoga) pariških zelenih elita protiv onih kojima je automobil prijekopotreban za osiguravanje egzistencije, odnosno pokušaja nametanja trošarina na gorivo!

Postoje, naravno, alternative ovoj demonizaciji vozača. Najviše nesreća u gradskim sredinama dolazi u semaforiziranim raskrižjima, najčešće jedan “lovi” žuto, a drugi prerano krene (ili u brzini prođe na tek upaljeno zeleno). Ili vozač zakoči na žuto a ovaj iza njega to ne očekuje i juri na zeleno, pa dođe do sudara. Semafora je definitivno previše, a funkcioniraju 24 sata – umjesto da se noću ili u nefrekventnim vremenima pogase na trepćuće žuto, čime bi se eliminiralo nesigurno hvatanje zelenog i spriječile mnoge tragedije.

Osim toga, zašto je ograničenje brzine na autocesti još uvijek jednako kao prije nekoliko desetljeća? Ne bismo li povećanjem na barem 150km/h a strogim kažnjavanjem svega iznad riješili stresa (jednog od najvećeg uzroka nesreća) mnoge vozače?

Primjera je bezbroj, a proračun će se i dalje nemilice puniti kaznama običnih ljudi, a kako kažu Prljavci, “bogati se ionako za sebe pobrinu”, vi, koji se nadate pelješenju tatinih sinova u BMW-ima, nećete imati zadovoljštinu. Od ove zlokobne promjene zakona posljedice će trpiti vaš vodoinstalater, vaš računovođa, vaš konobar, vaš arhitekt ili veterinar. A i vi također, zato uz srdžbu i zavist pripremite svakako i novčanik, po mogućnosti s puno gotovine, trebat će vam da podmirite novu rundu pohlepe.

2 thoughts on “Iživljavanje nad vozačima nastavak je ponižavanja srednje klase

  1. Od kad je dosao Bandic Zagreb je mnogo ljepse mjesto za zivot… sjetite se samo kako je bilo prije Bandica – samo kriminal i korupcija. On je bar uveo red i disciplinu!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *